Forum Život Pitamalodušnost
asked 9 years ago

ništa mi ne ide od ruke. kad god se susretnem s nekim tekstom čija mi je recepcija otežana, ja klonem duhom, a ponekad mi se čini da je većina istih sa kojima dolazim u doticaj upravo takva. takodje, kad treba nešto da pišem, imam veliki problem sa artikulacijom onoga što želim da saopštim, a i to što želim da saopštim često mi deluje banalno, površno i nedovoljno akadamski zadovoljavajuće. to me jako frustrira i čini me malodušnom.

5 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

…tipa, pišem neki seminarski rad i bukvalno poradjam rečenice, mučim se oko stila, često ne znam šta bih rekla, kako da popunim zadatu normu, ponavljam se, vrtim u krug, ne dodjem ni do kakvog epohalnog otkrića.

Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

Poštovana,

Pritisak i očekivanja gotovo nužno nas uvek koče da pre svega budemo ono što jesmo.

Stoga ako biste ostavili sa strane vašu ideju da vaš rad mora da sadrži neka epohalna otkrića i zadovolji akademske kriterijume, šta bi se dogodilo? Pogledajte malo i budite sa tim, odakle dolazi ova ideja? Da li su to roditelji?

Kada sebe forsiramo da načinimo nešto, pa makar mi i imali kapaciteta za to, jako teško uspevamo. Zašto? Pa iz jednostavnog razloga jer smo fiksirani za budućnost, za izgled cilja. Potrebno je prihvatiti svaki rad, pa i pisanje tekstova, kao proces. Proces koji se voli, u kojem se uživa i koji nas oslobađa.

Stoga vas podržavam da pišete, ali i da čitate, izražavanje se tako vežba. Ostalo će svakako, vremenom doći samo od sebe.

Srdačno,
Ognjen Vukotić

Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

msm da se u većini ovih postova prenaglašava značaj roditelja. moji roditelji su zadovoljni i kad dobijem šesticu, smo da položim ispit. ali ja i dalje ne mogu da se pomirim sa tim da sam krajnje prosečna i da koliko god se trudila to nikad neću zadovoljiti onaj stepen koji bih želela. to čak nema veze ni sa čitanjem, ja imam dosta raznoraznih znanja, ali kad god treba da ih artikulišem i sistematizujem ja imam problem. to se odnosi i na sadržaje krajnje intimne prirode, čak su mi izlaganja o sebi, svojim doživljajima, emocijama, čežnjama, stavovima nekako konfuzna, disperzivna, bez glave i repa što bi se reklo.

Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

ponekad imam osećaj da nemam preteranog smisla ni za šta, osećam se kao neka praznina ukrašna gomilom znanja.

Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

najteže mi je vodjenje beležaka uz čitanje lektire/literature (pošto studiram književnost), teško mi je da odredim šta je bitno, a šta manje bitno, a i ta konstanta usredsredjenost na bitne detalje mi odvlači pažnju od uvida u celinu nekog teksta. takodje, teško mi je da od svog tog sakupljenog materijala izdvojim ono što bi mi bilo potrebno za oblikovanje konkretne teme.