Zabavljam se sa deckom 4 meseca, zapravo on ima 52 a ja 42 god. Postalo je prilicno ozbiljno bez obzira sto on zivi u drugoj drzavi. Trudi se da cesto dolazi i kontakt odrzavamo online. Ozbiljno je do te mere da smo i bebu poceli da pravimo. Ali ipak mislim da postoji neki problem, nisam sigurna koliko je ozbiljan i da li i gde gresim pa vam zato i pisem. Unapred mi je rekao da mu je jezik brzi od pameti. To se u nasem slucaju odrazava tako sto komentarise stomacic moje najbolje drugarice, govori mi kako je bas zgodna i jako lepo izgleda.. komentarise bivsu zenu svoga muza i govori mi kako je neverovatno sexy!!! ..ne moze da se poredi samnom. Pita me da li poznajem lepu komsinicu iz lifta.. I kaze kako bi drug mogao da ga upozna sa nekom lepom umetnicom ali ja to sigurno ne bi dozvolila.. to je bila kao sala.. na koju sam ja burno odreagovala kao nepostovanje prema meni, i zbog toga od njega bila optuzena kao previse ljubomorna kojoj apsolutno sve smeta a bez ikakvog razloga..
Molim vas za odgovor gde i ko gresi???
Poštovana,
Mislim da je pitanje “ko i gde greši” pogrešan prsitup ovoj vrsti izazova. Odgovor bi treba da potvrdi jednu a diskredituje drugu stranu a to je malo korisno u partnerskim odnosima jer dodatno polarizuje već polarizovano patnersko polje. Umesto toga pozivam vas da razmislite šta je ono što vas dvoje kreirate. Na primer, ovakvim ponašanjem vaš patner, pretpostvljam kod vas kreira osećaj nesigurnosti. Da li vam je ovo već pozato i iz nekih ranijih iskustvava? Da li je međutim odnos potune sigurnosti uopšte moguć u patnerskom odnosu? Razmislite da li ste razgovarali o vašem osećaju nesigurnosti, a da smisao tog razgovra nije bio da ga optužite tražite da ne radi nešto što radi…
Nesigurnost u životu i odnosu je velika, celoživotna i uvek aktuelna tema koja je uvek pokretač našeg rasta i razvoja.
S poštovanjem,
Nikola
Puno hvala na odgovoru Nikola!
Znam da se radi o nesigurnosti kod oboje (sto je mislim i normalno na pocetku veze), samo razlika je sto se ja bez obzira na svoju nesigurnost ne trudim da isprovociram njegovu. Naprotiv, trudim se da kreiram sigurnost. Zasto je sa druge strane obrnuto??? Bojim se razgovora o mom osecaju nesigurnosti jer mislim da bi bio dolivanje ulja na vatru koju je on vec podlozio sa nekim razlogom. Znam da se iz raznih iskustava dosta nauci ali mislim da niko sebi ne zeli vezu punu nesigurnosti.
Poštovana,
Razmislite, da li ćete i kako stvoriti sigurnost u vezi koju ste kreirali tako da u njoj ne možete slobodno i podržano (ali pažljivo i neoptužujuće) govoriti o svojim osećanjima i bitnim temama? Da li bi vam odgovor na pitanje zašto on radi ovo ili ono pomogao u vezi sa tim?
Ramislite, odkale Vi u vezi u kojoj ne možete da govorite o svojim osećanjima? Da li pokušavate da imate vezu po sveku cenu? Da li ste i sami na neki način doprileni tome da vaš partner nema poverenje i potrebu da sazna šta se uvama događa? Da li se možda vaš partner oseća kao da ga želite zarobiti pa vam pokazuje da mu ne možete oduzeti slobodu? Ima li to možda veze sa vašim strahom od samoće? Da li ste Vi možda već rob tog straha tako da i ne možete slobodno pritupiti vezi kao jednoj od kreativnih mogućnosti i pokolniti svoje poverenje?
S poštovanjem,
Nikola