Postovani!
Prije tri godine zaljubila s se u jednog covjeka koji je u pocetku sa mnom da kazem flertovao.Kasnije je to flertovanje preslo u ljubav no oboje su nas sputavale odredjene prepreke tako da na kraju unatoc svemu nismo uspjeli biti zajedno.Njemu to i nije neki problem no ja sam te tri godine zivjela kao u nekom drugom svijetu,kao da sam cijelo vrijeme spavala i izgubila sam pojam i o vremenu i prostoru.Te tri godine zivim kao u nekom tunelu,nekoj magli i vec dugo se nisam osjetila srecnom i nicemu se ne radujem.Samo brige i bol.Sve mi ide nizbrdo i imam osjecaj kao da ne zivim,kao da vegetiram.Nekima te price o nepreboljenoj ljubavi mozda jesu smijesne i besmislene ali ja sam zivi primjer toga.Niko me ne shvata ozbiljno a ja ne zivim,nego prezivljavam.Mnogobse trudim da mi hude bolje no bez efekta.Svjesna sam da je to sve laz i uzaludan trud.Uz to,izgubila sam kontakt sa mnogo prijatelja i veoma sam razocarana u njih i njihovu podrsku.Osjecam se usamljeno,ljuto i tuzno istovremeno.Ne znam sta da radim i kako da idem dalje.Hvala
Poštovana,
Zbog opsesivne vezanosti za našu, najčašće idealizovanu sliku o nekoj osobi, zaista možemo patiti godinama. To je obično u vazi sa našim bazičnim osećajem usamljenosti ili napuštenosti koji obično tinja u nama još od ranije a rasplamsava se u ovakvim “odnosima”. Dublje uzroke ovakvog iskusva možemo tražiti kroz psihoterapiju i oni obično leže u našem odnosu sa rodietljima u detinjstvu.
Potrebna je određena snaga volje i istrajavanje na svojoj odluci da bi ovakvo stanje počelo da nas napušta. To je odluka da jednosvno nećemo sebi više dozvoliti tugovanje za tom osobom, a kada nam je taško možemo vikati ili se baviti iscrpljujućim fizičkim aktivnostima (trčnje, plivanje, teretana). To vam je pomalo kao da se skidate sa droge. Nema neke velike mudrosti, jednostvno morate biti jaki.
S poštovanjem,
Nikola