Pozdrav, patim od izbjegavajuceg poremecaja ličnosti te socijalne anksioznosti. Kao dijete bila sam jako živahna i društvena sve do puberteta kada su se stvari okrenile naopako. U posljednih 8 godina bila sam kod 2 psihologa te sam godinu dana bila na zoloftu, koji mi je pomagao no nisam željela da moja sreća ovisi o tabletama pa sam ih prestala uzimati. Prošlo je pola godine od prestanka uzimanja i anksioznost se vratila, u toj mjeri da mi je problem cak i jesti pred mnogo ljudi. Sve sam pokušala i sada razmišljam o hipnozi. Zanima me vaše mišljenje o hipnozi i da li ona može izliječiti socijalnu anksioznost?
Lijep pozdrav
Poštovana,
Podržavam aktivan i eksperimentišući stav prema životu te ne vidim razlog zbog koga ne biste probali i hipnozu ili bilo koji drugi alternativni način lečenja.
S druge strane nemam mnogo poverenja u metode i tehnike usmerene na simptome jer su oni posledica a ne uzrok. Lično verujem u dubok i celoživotni rad na sebi i psihoterapiju kao deo tog puta. Verujem u filozofiju koja teškoćama daje smisao na bazi donošenja svesnosti o temeljnim načinima organizacije naše ličnosti i naših duboko pohranjenih celožiotnih iskustava, nekad i do nivoa više generacija. Na taj proces ne gledam kao na lečenje već kao na proces duhovnog rasta i razvoja, traganja i ostvarivanja životnog smisla, celovitosti i integracije životnog iskustva a povlačenje simtoma je posledica tog procesa.
Iskustvo pokazuje da kod nekih klijenata lekovi predstavljaju dobru podršku tom procesu a ima indikacija da antidepresivi čak obnavljaju jedra hipotalamusa, što u kombinaciji sa psihoterapijom koja menja epigenetiku do nivoa svake ćelije predsatvlja put koji preporučujem.
Ako je terapija na kojoj ste bili davala rezultate mislim da ima smisla na nju se vratiti a njen prekid može biti u vezi sa jednom problematičnom vrstom ponosa i samosabotirajućim procesima koji zahtevaju pažnju i proradu.
S poštovanjem,
Nikola