Poštovani
Pre 3 meseca moja ćerka (15g)me napustila i otišla da živi u dom. Tri dana po njenom odlasku saznajem da je već mesec dana počela da konzumira “lake” droge. To je bio najteži dan u mom životu. Od tad se sve menja.
Imale smo više susreta, dolazila je kući, ali više nije nikad prespavala. Sto vreme više odmiče ona sve više ima “drugova”. Čak sam bila unajmila i detektiva da je prati. Kada bi pobegla iz doma, meni bi javili, onda bih ja javila policiji gde se nalazi. Policija je pokupi, odveze u dom i kaže da sam im ja javila gde se nalazi. Podle toga nedeljama ne želi kontakt sa mnom. Socijalni radnici sa druge strane me savetuju da ne smem da joj se mešam u privatan život i da ona mora sama da shvati šta je dobro a šta ne. Ali ona je tek 14 godina, plašim se šta se dešava na tim žurkama.
Kažu mi isto da bolesno brinem.
Moja greska je ta, sto sam je često ostavljala samu i tako imala vremena da počne sa takvim životom; zaspim i budim se sa tom krivicom.
Do sada me je samo jednom zagrlila i zaplakala i to kada je videla oca posle 11 godina.
On nas je napustio i otišao, bas zbog te droge.
Mislila sam da sam spokojna i mogla sam da stavim ruku u vatru da ona nikad neće ni pomisliti na drogu.
Da li da stvarno prestanem da je pratim i pustim je, da bih imala bilo kakav kontakt sa njom; i pravim se da ne brinem preterano?
Takođe, ako joj pričam o tome da je volim, ona me odmah prekine i promeni se i kaže “nemoj to nikad više da mi govoriš”! Ne razumem.
Molim Vas dajte mi neki savet da uspostavim neki odnos sa njom i da je vratim kući da je čuvam bar još 3-4 godine, pa onda nek ide ;(
PS. Inače živimo u Beču, koji mi ništa lepo nije doneo.
Hvala Vam unapred na savetu.
LP
Dobar Dan!!
I ja sam u becu jer kad sam procitala vas post pitala sam se odakle deca moze drogu da financiraju u srbiju i posle procitam da ste iz beca. Ja nemam dece ali drustvo je sada takvo ne brinu se roditelji o njima, imaju telefoni imaju internet sve i svasta gledaju … idu u diskotekama jednostavno to je neki perijod zivota.
Sto ne shvatam kako neko moze reci da nema te pravo da se mesa te sve do njene 18 godine moze te da brine te o detetu.
Mada cula sam da cak i znam da jedna cura od 16 godina moze biti sa nekog od 33 godine i nikome to nije briga i to bas u becu.
Tesko je sad reci sta je najbolje kao roditelj imate odgovornost i ja sam odrasla bez oca i kad sam ga videla bilo je strasno uzbudjenje ali nije mi zao sto nemam kontakt snjime javi se ponekad ali to je meni dovoljno, kad mi je trebao nije bio pored mene.
Jer kako god da nesto kaze te vasoj cerki ona ce da vas odbije jer nesvesno to radi jer droga promeni sve njene misli nisu vise dobre sad su samo drugovi dobri za nju vi ste za nju sve lose ali ne sto ona to zeli da misli zato sto je droga poredmeti. Na lecenje bi bilo najbolje da je date posto ste joj majka i mozete preko suda da pokusate dobiti BESCHLUSS ne znam kako se to zove na nas jezik… i ne moze vam neko reci da to ne moze da vi zeli te da vam je cerka ziva. A vidim kako hvataju svugde Afrikanci koji prodaju drogu.
Puno pozdrava za vas!!!
Poštovana,
Pitanja koja Vi postvaljate prevazilaze opseg ove vrste savetovanja. Ne nalazim da bi bilo odgovorno s moje strane da vam sugerišem da učinite ovo ili ono. Moj savet je da otpočnete psihoterapiju, kako biste imali nekog uz sebe sa kom možete da prorađujete svoje strahove i da tražite načine ponašanja i odluke sa kojima biste se osećali relativno dobro.
Želim još da istakem da od problema koji ste opisivali ne vidim vašu ćerku. Moguće je da je zapravo, usled straha i fiksiranosti na problem i brige, koje su svakako razumljive, više ne vidite ni Vi. Na primer, razmislite kakva je osoba, koje ste osobine primetili kod nje za ovih 15 godina. Kakav je đak, koji su njeni talenti, koje su njene vrline, da li je na primer bistra, snalažljiva, pronicljiva, uporna, da li je smela ili obazriva, da li zna da stane kada vidi da je blizu opsnosti… Kakva je bio kvalitet vaših odnosa, kakvi su njeni prijatelji… Širi pogled i vaše poznavanje vaše ćerke uz činjenicu da je adolescencija često neka vrsta privremenog ludila, može biti značajna podrška vašoj veri u njene snage i vašem procesu odlučivanja kako da postupate sa njom.
S poštovanjem,
Nikola