Poštovani, htjela bi znati Vaše mišljenje u vezi instinkta (šestog čula). Da li je moguće da mislimo kako nam je u biti neka osoba draga a u isto vrijeme nam ono nešto govori da to nije to? Kao da se bojimo kada smo u njezinoj blizini i nikada se ne možemo skroz opustiti. Kao da potiskujemo onaj glasić koji nas upozorava na nešto. Primjer paradoksa – imala sam partnera koji mi je, u jednu ruku bio jako jako drag, ali kroz cijelu našu vezu me pratio neki osjećaj u želucu koji sam ja zamjenjivala za leptiriće. I na kraju se ispostavilo da ima smetnje u ponašanju i da je poremećen. Kažu da se takav osjećaj obično javlja kada smo blizu manipulatora i psihopata. Upoznala sam mnogo loših ljudi, ali mi se nikada nije pojavio taj osjećaj, sve dok nisam upoznala bivšeg partnera. Ne znam kako da Vam opišem taj odnos, jednostavno je u toj privlačnosti postojalo nešto destruktivno, nešto mračno. No, opametila sam se na vrijeme pa sam to prekinula. Imate li Vi iskustva sa šestim čulom? Jel moguće da se toliko bojimo nekoga pa potiskujemo to u sebi samo zato jer očajnički želimo vjerovati da je ta osoba u biti dobra? Hvala Vam i ujedno, pohvale Vama i vašoj ekipi 🙂