Imam 18 godine pre jedno 4 godine pojavio mi se tinitus.U početku nije bio toliko jak ali mi je ipak smetao i imala sam poteskoca sa njim.Išla sam kod svih lekara privatnih i drzavnih,probala alternativnu medicinu i lekove,bez nekog veceg uspeha.Medjutim on se jako pogorsao,slabo jedem,slabo spavam,jako se nerviram do te mere da cela šaka bensedina ne moze da me smiri.Osecam se tako bespomocno i tako lose sto nema nikakvog leka.Suicidalne mislo mi cesto prolaze kroz glavu.Upisala sam fakultet koji sam htela na koji naravno ne idem zbog ovih problema.Bila sam kod psihijatra prepisao mi je zoloft i rivotril,pijem ih vec nedeljama,a osecam se bas bas lose.Ne znam vise sta da radim,molim za savet bilo koje vrste!
Zdravo,
Ti to svakako znaš, ali zbog drugih čitaoca reći ću da je tinitus simptom neprijatnog zujanja, šuštanja ili pištanja u ušima (glavi). Uzorci mogu biti razni i često nisu jasni.
Nažalost, sve što ja mogu da ti punudim je samo razumevanje. Svaka telesna tegoba a naročito ovakva, stalo prisutna, dosadna i dugotrajna, veoma je frustrirajuća i prirodno nas čini nervoznim,zabrinutim i uznemirenim.
Pokušaji lečenja koji ne daju rezultate provode nas kroz cikluse nade i razočarenja, što iscrpljuje duh.
Stoga me ne čudi da ti je tesko i da ti kroz glavu prolaze suicidalne misli.
Na ovaj ili onaj način, pre ili kasnije, ovakvi “nerešivi” problemu su deo zivota. Možda ćes morati da se naviknes na ovaj neprijatni simptom i na to da nije jasno koliko će dugo trajati.
Ovakve vrste problema omogucavaju nam specifično životno iskustvo i iskušenja iz kojih izrastamo na neke, samo nama znane načine. Mnogi veliki umovi, umetnici, naucnici, filozofi, gotovo po pravilu, imali su upravo ovakvku sudbinu i ovakve probleme i oni su delom odgovorni sa njihovu velicinu. Niče je naprimer patio od jednog oblika teške epilepsije i od užasnih glavobolja. Andrić je imao razorne napade anksioznosti i nesanice. Tesla je patio od teškog opsesivno-kompulsivnog sindroma. Betoven je neka od svojih najboljih dela napisao kada je posato gluv…
Predlažem ti da, kolko god možeš nastojiš da vodiš normalan život, uključujući odlaske na fakultet naravno. Uz psihijatrijsku terapiju lekovima predlažem ti da uključiš i psihoterpiju, kao još jedan sistem podrške, koji omogućava i rad na telu i ovakvim simptomima uopšte kao traganje za dobljim smislom i značenjem svakog žiotnog iksustva.
Srdacno,
Nikola