ima li resenje 2015-09-02T16:12:08+00:00
asked 9 years ago

Zdravo!

Imam 14 godina i vrlo sam stidljiva i povucena osoba.
To je osobina zbog koje se plasim da cu poceti da mrzim sebe jer ne volim da me drugi tako vide ,mnogo puta sam sebi obecala da cu iskoreniti tu osobinu iz sebe , ali uzalud.
A mislim da je najgore sto se to odrazava na moj uspeh u skoli,jer zbog moje povucenosti mnogi misle da ne znam nista i ja sam sigurna da bih bila mnogo uspesnija da nisam tako povucena.
Volela bih da mi neko da savet kako da resim ovaj problem.
Hvala unaprijed!

)

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

Zdravo!

Pre svega, “povučenost” nije mana, kako je posmatra naš vrli novi svet.

Povučenost je deo tebe i tvoje ličnosti. Neko je po prirodi ekstrovertan, a neko introvertan. Jedni se lakše upoznaju sa ljudima, uživaju u nekim socijalnim okupljanjima, itd. (ekstroverti), a drugi (introverti), vole da budu kući, čitaju neku knjigu, uživaju u svojim mislima – I to nije nimalo loše.

Nema potrebe da se boriš protiv sebe. Po prirodi sam introvertan i sve dok sam pokušavao da to iskorenim iz sebe, moje stanje je bilo gore. Zašto? Jer sam se trudio da ne prihvatim ono što mi je dato, pokušavao sam nasilno da promenim sopstveni um i sopstvenu prirodu, samo zato što sam mislio da radim nešto loše.

Zapitaj se kako si ti to stidljiva i plašljiva, da li to drugi vide i da li ti se čini da im smeta? Takodje, pokušaj da zamisliš kako bi izgledala da nisi takva? Pokušaj da zamisliš sebe u toj idealnoj verziji, gde nisi stidljiva i povučena? Kakav je osećaj?

Ono što možeš da uradiš je da vežbaš svoje socijalne sposbnosti, ako ti je to problem. Podržavam te da prilaziš drugim ljudima u svom odeljenju i započinješ bilo kakve razgovore, bilo da su kratki ili dugi. Pokušaj da svaki dan sama prilaziš i započinješ razgovor. Primetićeš da ljudi nisu ni malo tako strašni i opasni, kada im sami pridjemo, jer na svom instiktivnom nivou, znaju da je za to potrebno samopouzdanje – a eto, ti ga na taj način i pokazuješ!

Takodje, nemoj da se plašiš svoje stidljivosti, reinterpretiraj je. Na primer stidljiva si, dakle drugima nije lako da te upoznaju, što znači da si malo neshvatljiva i recimo MISTERIOZNA. “Misteriozna sam!”, je malo bolje reći nego da si stidljiva zar ne? Nekako prikazuju istu stvar, ali misterioznost ima taj zanimljiv i melodičan zvuk, dok je stidljivost nekako opšte poznata kao mana ili slabost.

Ne brini. Udahni duboko, svakim novim danom i slobodno se prepusti i opusti u svojoj školskoj klupi. Nema potrebe da sebe mrziš zbog onoga što jesi. Ono što možeš je da stalno radiš na sebi i vidiš šta je to što ti smeta i šta je to što kod sebe voliš, pa onda polako u toku života, radiš na tome da nešto promeniš/zadržiš i ojačaš kao osoba.

Pozdrav,
Ognjen

)