Dobar dan. Prije mjesec dana ubio se momak u mom gradu. To nije prvi slucaj samoubistva za koji sam cula ali sada non stop razmisljam sta je njega navelo to da uradi. I onda sam pocela da se plasim sta ako je to odluka koji ljudi donesu u trenu, nesvjesni posljedica. Odnosno sto ako ja jednog dana to odlucim da uradim. Ali, da me ne shvatite pogresno. Ja nemam zelju da to uradim, niti razlog, cak sam toliko o tome razmisljala da i kad bi mi se najgore stvari desile ja to ne bih mogla uradit ali me plasi ta pojava. Plasi me da ne uradim to a znam da ne zelim to da uradim. I ne znam sto se plasim ali prosto me strah. I non stop citam po internetu trazim neka objasnjenja sve samo da uvjerim sebe da ja to ne buh uradila nikad. I onda osjecam grizu savjesti sto uopste mislim o tome i molim Boga da mi oprosti i da mi izbaci takav strah iz glave. Moje pitanje bi bilo, vi kao doktori vjerovatno mozete dati odgovor, mogu i ja kad se odaljim od situacije ali sam toliko upala u te misli da me sve strah da mozda one nisu pocetak moje depresije, dakle pitanje je da li su osobe koje to urade svjesne i namjerno to rade kako bi prekratile zivot? Da li one ne zele vise da zive i kao resenje za to oni oduzimaju sebi zivot? Ili je i ovo moje, samo razmisljanje o tome zasto bi to neko uradio opasno i nenormalno. Izludjuje me jer ne zelim da mislim na to kad znam da necu to da uradim. A sto se vise trudim da ne mislim na to ja sve mislim vise i vise. Nadam se da me razumijete i da cete mi pomoci. Imam 17 godina, imala sam par smrtnih slucajeva najblizih clanova porodicr i nikad mi te stvari nisu prosle kroz glavu kao resenje a ne znam odakle mi sad te misli. Hvala unaprijed