Emofobija,napad panike 2018-11-14T10:14:58+00:00
Anonymous asked 5 years ago

Poštovani psihoterapeuti
Imam 18 godina, muškarac, i imam jak strah od povracanja i napada panike.
Sve je pocelo prije par mjeseci kada me usred noci probudila mucnina u zelucu popracena napadom panike. Nakon te noci pa sve do danas taj moj strah i fobija nisu nestali nego su se jako pogorsali..
Od tad svake noci zaspivam sa brigom da li cu se probuditi u toku noci, da li cu morati povracati i da li cu opet imati napad panike..par noci nakon toga mi se i desavalo da se probudim sa mucninom u zelucu i jakim lupanjem srca i ubrzanim disanjem ali to nije bilo ispraceno povracanjem.
Kada mi se to desavalo, popio bih tabletu protiv mucnine i ono bi jednostavno nestajalo.
Dakle, konkretno pitanje je kako da se riješim tog straha, kako da navečer idem opušteno u krevet a ne s brigom, jakim strahom i mislima da li ću se i ove noci probuditi da bi morao povracati i da li cu i veceras imati napad panike?
Eto, mozda je moje pitanje pomalo i cudno jer u životu nisam sreo nekoga sa mojim problemom, a vi ako mi možete odgovoriti i pomoći bio bih vam veoma zahvalan.
Lijep pozdrav

)

1 Answers
Nikola Krstić Staff answered 5 years ago

Poštovani,

Pre svega hteli bismo da skrenemo pažnju na to da ovo pitanje uopšte nije čudno. Naprotiv, napadi panike nisu neuobičajeni, veoma su česta pojava i uglavnom idu uz somatske tegobe kao što su problemi sa stomakom. Ipak, prvi korak je da se ukloni mogućnost stvarnog somatskog uzroka. Savetujemo ti da se obratiš lekaru, da razmisliš da li te želudac muči i tokom dana, da li možda unosiš veće količine hrane uveče i da li je problem zaista organske prirode. Ako se ispostavi da uzrok nije somatski (a uglavnom nije),  onda bismo te pozvali da se pozabaviš sobom i mogućim psihičkim uzrocima.
Napadi panike su snažni i prirodno je da privuku pažnju. Psihoterapijski gledano, oni su uglavnom način na koji nam telo skreće pažnju na potisnute probleme, zanemarene procese , stvari koje nas muče a koje izbegavamo.  Simptomi nisu problem, već posledica nečega što se događa u životu. Pošto nam nisi rekao ništa o svom životu, pozvali bismo te da razmisliš o tome šta ti se u njemu trenutno događa. Imaš 18 godina, dakle reklo bi se da si na nekoj vrsti životne raskrsnice.  Pretpostavljamo da uskoro završavaš školu, što znači da se pojavljuje pitanje šta dalje, i pokreću razne teme vezane za ulazak u svet odraslih. Napadi panike su korisni, pozivaju na bavljenje sobom. Zapitaj se, šta je to što te muči? Šta te grize?

U traganju za odgovorima na ova pitanja može ti pomoći i psihoterapija, razgovor sa nekim u koga imaš poverenja, sport, bavljenje sobom i stvarima koje te ispunjuju.
Srdačno,
Lara Marin i Nikola Krstić

)