asked 11 years ago Pozdrav 🙂
Imam 20 godina i re[color=yellow][/color]klo bi se problem…ja zapravo i ne znam u čemu je problem sa mnom pa me zanima stručno mišljenje. Do prije 7 mjeseci bila sam u vezi sa predivnim dečkom, bio je mlađi od mene 2 godine (znam da se čini čudno, ali bilo nam je lijepo unatoč godinama). Onda je on odjednom samo otišao, bez ijedne riječi i razloga. Do prije 2 mjeseca čuli smo se možda dva puta. Obećala sam sebi da se više neću zaljubiti i da ću postati hladna i bez imalo emocija. Nisam mislila da ću to uspjeti, ali nažalost jesam. U meni više nije bilo osjećaja za nikoga, uništio me. Taman mi je počelo biti lijepo bez njega, ali prije dva mjeseca smo se jednom prilikom čuli i nastavili naše razgovore…opet je sve počelo. Rekao je da je zaljubljen u mene i nadao se istom, ali to nije dobio. Iako sam osjećala nešto, nije bilo ni blizu onim prvim osjećajima prema njemu tako da sam jednostavno ostala kakva sam i bila-hladna i ravnodušna. Rekao mi je da unatoč tome nikada neće otići od mene i da će se truditi dok ne pristanem biti s njim. Pogađate-opet je otišao. Sada ima curu i koliko čujem lijepo im je. Meni se i dalje čini da ne osjećam ništa, a onda u nekim trenucima mi je dovoljno da pročitam jedan citat ili poslušam neku pjesmu i mogu plakati satima. Smatram i skoro pa sam uvjerena da to nije zbog njega, ali što mi se događa? Sto posto sam uvjerena da u njega nisam zaljubljena i da ne želim imati bilo što s njim nikada.
Znači, hladna sam i ravnodušna, od tada se nisam ponovo zaljubila, a prije sam to radila svako malo. Nemam nikakve probleme niti u obitelji, niti u učenju, niti sa prijateljima. Nemam suicidalne misli i nikada nisam pomislila na samoubojstvo, tako da mislim da nije neka depresija ili tako nešto. Jednostavno totalno sam hladna osoba što se tiče tih ljubavnih stvari, svi koji me znaju rekli bi da sam najsretnija osoba na svijetu i da nemam nikakav problem. Zanima me zašto sam takva i zašto se više ne mogu zaljubiti niti čak osjetiti neku privlačnost za nekoga niti ikakav oblik sviđanja?? Postoji li nekakvo opisano psihološko stanje za mene?
Renata.
Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago Poštovana,
Meni vaša stanja deluju uobičajno. Na osnovu onoga što ste napisli ne bih mogao reći da je po sredi nekakv poremećaj.
Ljubav i zaljubljenost nisu samo najlepša već su i najteža stanja. Kada poverujemo, volimo, iščekujemo, patimo, prođemo korz raskid, izneverenost, bol, kada se konačno stabilizujemo i rane koliko toliko zacele, sasvim je normalno da nismo spremni da ulazimo u nevu neivesnost, da nismo odmah spremni na vezivanje i zaljubljivanje. Verovatno vam je jednostvno potreban odmor.
Bol koji nosimo u sebi naši menizni odbrane manje ili više uspešno drže pod kontrolom. Ipak normalo je i potrebo da se on ponekad izlije korz suze. Plakanje je fiziološki ventil i ima funkciju da nas rastereti. U svima nama postoji čežnja koja nas na kraju i tera u “ludost” vezivanja. Ijako ste je, može biti sada savladali kako bi ste se odmorili i stabilizovali, ona mora povremeno da probije i da se oglasi. Kada prođe dovoljno vremena Vi će te joj se verovatno prepustiti i ona će vas voditi novoj ljubavi.
S poštovanjem, Nikola