Edipov kompleks? 2015-02-22T14:22:11+00:00
asked 10 years ago

Živjela sam dvije godine sa partnerom, financijski smo se morali odlučiti živjeti kod njega, on se vratio, ja čekam da završim fax.krenuli smo pomalo sređivati dio kuće gdje bi se odvojili od roditelja.jedan dan me zamolio da pokažem njegovoj majci koju kuhinju smo uzeli da ona plati svojom karticom, da mu ne mora vratiti novac koji je duzna.pokazala sam joj, ali je ona odlučila da se njoj to ne svidja i ugledala je nekakvu bijelu(skuplju) koja se meni ne svidja.njena kći koja je bila s nama rekla joj je da ne kupuje kuhinju sebi, već nama i neka se ne petlja.kao složila se, da bi sutradan sama otišla u dućan naručiti ipak tu bijelu jer meni je najružnija.izgovor je bio da je naša već prodana što sam provjerila- i nije!!malo sam vratila film koji sam sabotirala jer mi je žena bila draga.dok smo živjeli u drugom gradu njih dvoje su razgovarali na telefon pet-šest puta dnevno, nekada i u ponoć.sada kada sam kod njega, ona vrijee provodi sa nama u spavaćoj sobi s tim da kada se ja ustane iz bračnog kreveta ona legne na njega, kraj svoga sina, a ja sjedim na stolici..i tako leži sa nama do ponoći..imali smo razgovor gdje je ona rekla da joj nikada nisam sjela, da on bira-ona ili ja i da se ponašam kao kod svoje kuće, a kuća je njena.on je njoj rekao da će otići samnom ako nisam dobrodošla, sve smo kao rješili, ali oni i dalje imaju isti odnos.išli smo na putovanje gdje sam u fotoaparatu našla puno slika nje na našem budućem bračnom krevetu.da ne govorim da mu je bivša žena mamina kopija!nije mi bilo dobro kada sam vidjela koliko liče.to potvrđuje moje sumnje kao i činjenica da on ne podnosi svoga oca i oboje mu nedaju prić blizu.on mene jako voli, ali jednostavno nemože bez mamice koja ne djeluje kao osoba točna u glavi.jako sam vezana za svoje roditelje, ali moj otac nikada ne ulazi u moju sobu niti kada ga zovem, a čujemo se jednom dnevno maximalno.još neke sitnice su te da ia fetiš na velike stražnjice i crne žene, takva mu je majka.ona je toliko osjetljiva na njega kao i on na nju u toj mjeri da svi oko njih (rodbina) vide da njihov odnos nije baš ispravan. čak mi je njena sestra rekla da rješi taj njihov odnos, da on nije u vezi sa njom, već samnom, ali kako?nažalost, nemam dozvolu niti ručak napraviti jer je bolji od njenog i jer je kuća njena što mi stalno govori.razgovor s njim trenutno pomogne.čovjeku od 30 godina mama kuha, pegla, slaže ormar, masira ga.nerjetko traži da ga ona izmasira i opegla mu veš jer ona to bolje radi.

)

3 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

Poštovana,

Majka vašeg partnera verovatno se plaši da će izgubiti značajno mesto koje ima u životu svoga sina. Teško joj je da veruje da će svoga sina uvek imati na jedan poseban način, teško joj je da razazna koji je način adekvatan i moguće je da zbog toga od njega “pravi patnera”.

Za ženu ja ovakav odnos na relaciji majka – sin uvek veliki izazov. Žena se obično s jedne strane trudi da pokaže poštovanje i razumevanje za važan odnos između majke i sina ali joj je s druge strane teško da pronađe svoje mesto i postavi svoje granice. Kao i majka žena se plaši da će izgubiti svoje važno mesto u životu svoga partnera i njegovu ekskluzivnu ljubav.
Jedini put za rad na ovakvoj vrsti problema je zapravo rad na vezi, na kvalitetu i učvršćivanju odnosa između partnera, što naravno podrazumeva rad na sebi. Vaš cilj treba da bude rad na poverenju i povezivanju sa vašim patnerom, dakle na onome što je uvek izazov za vezu. To je jedna velika tema o kojoj ima mnogo literature i koja garantuje velik prostor za lični rast i razvoj. Pošto nam je često da na tome radimo sami, možete se obratiti i bračnom savetovalištu ili otpočeti naki vid terapije.

Ako uspete u nameri da se vaš odnos razvija i jača, vaš osećaj da neizostavno pripadate svom partneru biće takođe sve jači. Samim tim bićete tolerantniji na spcifičnost odnosa koji on ima sa majkom ali i spontaniji, slobodniji i jasniji u postavljanu svojih granica prema njoj.

Kako je sve ovo, naravno neuporedivo lakše reći nego učiniti, da bi ste se podržali vraćate se ideji da patnerski odnos zahteva stalan rad na sebi i rast i da za rast i istraživanje vašeg odnosa imate na raspolaganju čitav život te da ako radimo na sebi i nalazimo načina da odolimo iskušenjima vremenom stvari same od sebe dolaze na svoje mesto.

S poštovanjem, Nikola

)

Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

Hvala na stručnom odgovoru u kojem nema odgovora! teoretski ste sve lijepo iznjeli, ali mene više zabrinjava taj odnos iz njegove perspektive, njezin mi je potpuno razumljiv. Znam da nije ni mjesto niti vrijeme za dijagnozu osobe koja nije prisutna, ali voljela bih znati postoji li šansa da on ima Edipov kompleks obzirom da odobrava i na neki način potiče takav odnos.? naravno, neću ga uspjeti nagovoriti na savjetovanje jer on smatra da je sve to normalno, pa čak i da pored mene njega majka masira, kao i da ona kraj njega leži na krevetu, dok ja sjedim na stolici u spavaćoj sobi. odrastao je s takvim navikama i one su za njega ispravne. Možda nije u redu od mene, ali bojim se da ne mogu u toj mjeri raditi na sebi, jer ipak nije problem u meni. Moja mirnoća i razgovor njima su potvrda da je sve u redu, a nije. Ako prigovorim, nastanu uvrede i svađa. Možda sam stvarno loša osoba, ali lakše bi mi bilo prekinuti takvu vezu nego čitav život rješavati probleme osobe koja tvrdi da ih nema. Molim vas ako imate vremena u ovo malo detalja iznesite svoje stručno mišljenje o njemu. može i nestručno. da znam kako dalje i ima li smisla truditi se? Poštujem da se majka i sin vole, ali u granicama normale. Ako će ona upravljati mojim životom i pored mene kuhat, peglat, slagat ormar, masirat i provodit toliko vremena sa mojim dečkom, bojim se da moj prag tolerancije neće biti dovoljan. dakle, svi njima bliski ljudi potvrđuju moje navode, on se jako vrijeđa i odbija pričati o tome. sa ocem nema nikakav odnos, oboje ga vrijeđaju, ponižavaju i tjeraju od sebe. i još jedna sitnica, jednom prilikom kada sam bila kod njega, čula sam nju kako mu prigovara kako se ja ponašam kao kod svoje kuće i neka se pomiri sa bivšom ženom (taj period se on javio svojoj bivšoj, popustio je maminom utjecaju), čak je mene tu noć u snu tjerao kući i to me jako povrijedilo. koliko god on pruža tome otpor, činjenica je ta da ona utječe na njega i da njemu nije lako bez da je toga svjestan. također, mjesecima nisam smjela doći kod njega jer mi je zabranila.. također me zaprosio dok nije došao kući, a kada sam se pohvalila njegovoj majci rekao je da to još nije ozbiljno.. tada sam ga ostavila i ispričavao mi se, nije s njom pričao… uvijek su drugi krivi, ali on je nezreo ili ipak bolestan?

)

Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

Poštovana,

Ne mogu vam na direktan način pomoći oko odluke da napustite svoga patnera niti se mogu baviti dijagnostikom njegovog stanja.

Sve što vam mogu reći to je da naši partneri uvak imaju mentalnih teškoća, kao u ostalom i sva ljudska bića i da mi imamo pravo doneti doluku da li ćemo ostati pored njih ili ćemo ih napustiti. Svaka odluka je legitimna i razumiljiva. Kada veza postane dovoljno nefunkcionalna, kada za nas postane mučenje u većoj meri nego što možemo i želimo da istrpimo, sasvim je u redu prekinuti je. Ali to je jednostavno vaša stvar. Da li je za vas vredno da se trudite oko njega ili ne, možete znati jedino Vi. U pitanju je lična odluka. Mislim da je tu svako stručno mišljenje izlišno.

S poštovanjem, Nikola

)