Dobro vece!
Imam 15 godina i jako sam “vezana” za jedan grad u Makedoniji, ciji naziv ne bih zelela da pominjem. Za taj grad sam vezana zbog njegove kulture, gradjevina, prirode,panorama, ali prvenstveno zbog jednog pevaca, cije ime takodje ne bih htela da spominjem. Njegove pesme jako volim i cenim njega izuzetno.Od kada sam saznala za taj grad, ne prodje ni dan a da ne zamisljam sebe u njemu, kako putujem i putujuci uzivam u pesmama i pogledu kroz prozor autobusa.Sanjam nocima kako se nalazim u tom gradu i kako hodam ulicama, a ulice su prekrivene snegom, a sunce izvire iza tmurnih oblaka i magle.Roditelji znaju da volim i cenim tog pevaca i njegove pesme, takodje i stariji brat i sestra, ali problem je u tome sto ja kad bih rekla roditeljima:,,Da li mozete da mi obezbedite put do tog grada?”, oni mi sigurno ne bi odobrili da idem cak u Makedoniju iz Beograda. Posto sam cesto nervozna, kratak mi je fitilj, lako me iznerviraju svakave sitnice i u nekom sam neobjasnjivom strahu, razgovaram cesto sa starinim bratom o toj “anksioznosti” koju imam, i brat mi je rekao da ako hocu kad god osecam potrebu za tim, da trazim od njega da mi obezbedi negde put, bilo gde gde budem htela da se malo odmorim, nekih 10 dana. Ja bih njemu rekla za taj grad, ali me je malo sramota da mu trazim da idem tamo, jer me mozda nece razumeti sto zapravo zelim ici tamo. Inace, taj pevac je poginuo i jako sam tuzna zbog toga, a njegov grob se nalazi u tom gradu i zelim posetiti najvise zbog toga taj grad…Kako da potrazim od brata ili od roditelja da idem u taj grad?…kako da im kazem razlog zbog kog zelim da idem tamo? Sad bih istog trena krenula peske, da mogu…dajte mi neki savet molim Vas!
Srdačno!
Hvala unapred! 🙂
Dobar dan!
Vaši odgovori na moja pitanja su predivni, hvala Vam na njima. Mislim da svaki čovek ima neku misiju, ali moracu da Vas jos nesto pitam, posto sam malo više znatizeljna. Da li imamo neku odredjenu misiju,npr. da uradimo nesto sto ce biti dobro za nas ili nekog drugog, da izvrsimo neko poseban zadatak koji nam je “zadat”? Kao sto je Isus imao zadatak dat od Boga da širi ljubav, pomaže ljudima i da im kaže da će se nakon tri dana od smrti vazneti u nebesa… Vaša priča o Aušvicu i tome kako ste se osećali me je oduševila takoreći. Samo su mi slike “izlazile” pred očima.Nisam baš najjasnije razumela Vašu rečenicu:,,Možda imaš nešto u sebi što je deo njega(Tošeta).”, da li možete da mi malo pojasnite? I jos nesto sto me zanima, izvinite 🙂 …Da li čovek može da predoseca smrt i da li je uvek za smrt razlog:,,Bog uzima najbolje samo” i da li je istina kako kazu da postoji razlog zašto Bog nekog uzme. Kako je moguce da je neko ko se 15-tog smejao i bio veseo, već 16-tog poginuo?
Hvala Vam na zaista preeeelepim odgovorima, koji su u meni probudili nadu i veru za sve sto zamislim da ucinim, a sto mi se cini nemogucim.
VELIKO VAM HVALA NA STRPLJENJU I DIVNIM REČIMA KOJE ĆU PAMTITI DUGO!