Postovani
Imamo decaka od 2 god i 4 meseca . Prvih godinu ipo dana odrastao je samnom( sa mamom ) tata je radio u inostranstvu i dolazio je vikendima te je dete jako vezano za mene i tako reci ziveli smo sami uz povremene posete bakama i dekama . Tata je dosao iz inostranstva u martu i konacno smo svi zajedno i dete se vezuje i za oca ali ne toliko koliko za mene . On je jedno jako veselo dete drustveno voli drugu decu voli da ide napolje ali zbog novo nastale situacije korone slabije se druzio sa drugom decom sto sada primecujem da mu jako fali . U junu smo dobili seku i ocekivano sa nase strane dete je ljubomorano i s tom namerim ga nismo upisali u vrtic da bi bio sto vise sa nama . Trudila sam se da odrzim vezu sa njim da mu budem posvecena sto je beba to i dozvolila uglavnom je spavala i nije bila zahtevna ali promenilo se ono glavno ja ga vise ne vodim napolje jer ostajem kuci sa bebom ako bismo i krenuli svi negde on bi trazio od mene da me vodi za ruku da se igram sa njim sto nije moguce ostaviti bebu i onda se to svede na njegovo plakanje , kmekanje natezanje i onda je najbolje da ga drugi izvedu napolje a mi nase vreme imamo kod kuce i to je ok . On je to prihvatio njemu je vazno da ide napolje . Kada krene kaze mi cao i mahne kada se vrati zagrli me raspolozen je bebu isto voli sam pridje i pomazi je ali ispoljava tu ljubomoru histerijom i plakanje posle svakog budjenja popodne . Ujutru kada se probudi ne place ali popodne bude haos . Na sve nacine pokusamo da ga smirimo i to traje tako po sat vremena e sada smo resili da ne obracamo puno paznju na to sto se on probudio , sto place . Udjem u sobu kazem ,, axa probudio si se super ,, i nastavim da radim nesto i pricam sa njim ne uzimam ga vise ne prilazim mu odma da ga ljubim mazim vec se trudim da se ponasam normalno , probudio si se ok idemo dalje , poceo je da izvoljeva da trazi nesto da mu damo pa nije to nego ovo nego ono nije ni to pa hoce vodu iz ove case nece iz one i mi mu tako prinosimo dok ne shvatimo da lose radimo … poceo je da vristi kada mu nesto ne odgovara sada je poceo da se hvata za glavu u predelu usiju i da se dere kada se naljuti kada smo sami on ja i beba trazi mi crtace i onda se previse unese u tv i moram da mu iskljucim problem nastaje sto je njemu u kuci dosadno sto je poceo da se odusevljava kada god nam neko dodje jedva ceka da ga neko vodi i meni je jako zao zbog toga jer ne moze ga uvek neko drugi voditi i tata radi i baka i deka .. ali se ipak uvek organizujemo da ga neko izvede ali opet ti izlasci su oskudni i jednolicni . Na primer tata ga stalno vodi kod dede jer deda ima dvoriste i oni se tu igraju sa njim e sada je poceo da trazi sam da ide kuci kada dodju u to dvoriste kao da mu je i tu dosadno , da li je moguce da je njemu tu dosadno pa zato trazi da ide kuci ? Ako su iz tog dvorista krenuli kuci a tata nastavi nekim drugim putem on place sto ne idu kuci Negoduje baca igracke kenjka i jednostavno trazi da krenu . Kada je na drugom mestu u parku i sa drugom decom sto je jako retko ne trazi nikada da ide kuci . Da li je za moje dete prava stvar vrtic jer vidim da smo u zacaranom krugu oko tih izlazaka napolje vode ga na ista mesta i sve bude isto iste igre cak i on trazi da rade stalno jedno isto na primer zaliva sa dedom cvece svaki dan isto cvece sve isto … Da li bi mu vrtic doneo vise stete sada u ovoj situaciji kada je dosla beba nego koristi ? Ja bi volela da on krene sa svojim vrsnjacima ali eto brinem da ne pogresimo . Hvala
Poštovana,
Iz vašeg posta vidi se mnogo pažnje i brige sa kojom pristupate deci i izazovnoj roditeljskoj ulozi.
Kao što i sami vidite, vrtić bi mu ponudio mnogo novih prostora, drugara, aktivnosti. S druge strane, to može biti previše velika i nagla promena koja može izazvati otpor. Dakle, veoma je važna priprema i adaptacija. Priprema podrazumeva da ga za početak više vodite mođu drugu decu i da mu pričate o vrtiću kao o jednom čarobnom svetu gde ima puno dece, gde se svi igraju, gde se puno bude napolju, gde je mnogo zanimljivo. Možete mu to spakovati kao priču da “na svetu postoji jedno carstvo u kome caruje drugarstvo”, možete mu pustiti da čuje pesmicu. Važno je da mu ponavljate da tamo idu samo velika deca a da je on još mali, ali da će uskoro i on da poraste i da će onda i on moći da ide na to mesto koje deca vole najviše na svetu.
Dakle, priprema za vrtić je proces i taj proces je veoma važan. On će možda želeti da postavlja razna pitanja, Vi ćete mu odgovarati, možete se igrati vrtića u koji idu igračke ili autići.
Drugi deo je adaptacija. Svaki vrtić ima neki svoj program adaptacije, npr. u početku ste Vi tamo sa njim i ostavljate ga na kratko, pa se to vreme produžava, dolazi se svaki drugi dan, prave se pauze. Privatni vrtići obično mnogo pažnje posvećuju adaptaciji. Dakle, važno je da promena ne bude nagla.
Što se ostalog tiče, on je sada u fazi istraživanja svojih granica i svojih mogućnosti da vas kontroliše i to je normalna ali neugodna faza gde će on nemilosrdno manipulisati i tražiti ono što veruje da mu pripada. Nekada će vrištati bez obzira na to šta pokušavali. Kroz sve to on jača svoj osećaj moći. U ovoj fazi je važno da mu pružite što više onoga što mu treba, kvalitetnog vremena u kući i napolju, igre, pokreta, trčanja, čitajte mu priče, pevajte mu pesmice, uključite ga u aktivnosti oko bebe, dozvolite da pomaže u hranjenju, kupanju, pričajte mu o tome kako je nekad i on bio tako mali, pokazujte mu slike. S druge strane kada počne da zeza, nemoje mu dozvoliti.
Nije ništa strašno što plače i vrišti, za decu je to normalno. Pokušajte da ga podmitite crtaćem ili slatkišem, ne prekidajte ga kada se igra sam, pohvalite ga kad god imate priliku, tražite mu da vam pomogne da nahranite ili presvučete bebu. Slikajte ih zajedno pa mu pokazujte slike… S vremenom sve će to doći na svoje mesto.
To što voli da uvek radi iste stvari u beskraj, to je normalno, nemojte mu braniti. Ako hoće da zaliva cveće ili gleda isti crtać i sto puta u krug, to je zato što kroz ta ponavljanja učvršćuje osećaj sebe (svoj mali self u nastajanju). Sva deca su tome, po prirodi, sklona.
Razmislite da uzmete nekog da vam pomogne oko bebe ili da napravite bolju organizaciju, da i otac preuzme brigu o bebi. Organizacija je jako važna, a on ima pravo na ekskluzivno vreme sa vama i izvan kuće. Neće se ništa desiti ako bubu ostavite na sat vremena dnevno nekom da je čuva.
Kada je reč o organizaciji, jednako je važno da i Vi dobijete vreme za sebe, razumem da muž radi, ali ima načina da se to reši.
Nadam se da sam bio od pomoć.
Srdačno,
Nikola
Hvala puno za brze odgovore i izdvojeno vreme . Sve pohvale za sajt !