anksiozna sam i svega se plasim, ne smem ni sama kuci da ostanem, smem ako znam da imam nekog ko ce da me prebaci do ljudi kod kojih nalazim sigurnost. roditelji zove zajedno ali se nikad nisu podnosili. bilo je tu tuca, vredjanja, zlostavljanja, svaceg, dobro nisam skroz luda. e sad problem je sledeci. koristila sam priliku, kad mama nece da pomogne, tu je tata, oboje imaju svalere, iako smo u jednoj kuci ali kao ne priznaju, a svi znamo za to… sad sam se povredila u udesu, niko ni da me pogleda, nece kod doktora da me vode, ne mogu da stanem na nogu, i cim trazim pomoc oni ugase telefone ili jedno pobegne u selo, a tata u kafanu da pije… kad su znali da imaju bolesno dete, trebali su odmah u dom da me posalju, ovako sam njihova odgovornost na neki nacin. ne mogu da ih prijavim, policija im ne moze nista. brat se odselio iz ove ludnice, a ni sam nije bolji. STA DA RADIM? KOME DA SE OBRATIM? DA IH KAO UCENIM? PLASE SE MNOGO MISLJENJA NEBITNIH LJUDI, ALI JA SAM BESPOMOCNA I SAMA!
Poštovana,
Ako niste u mogućnosti da sami idete lekaru a lekarska pomoć vam je neophodna, onda tražite da vam se obezbedi prevoz sanitetom. Na to imate i pravo i obavezu.
Ako vaši rodietlji nisu u mogućnosti ili ne žele da vam pomognu da se sukobite sa svojim strahovima i da se lečite, onda će te izgleda morati sami. Ako nemate drugih opcija i ako situacija to zahteva na raspolaganju vam na kraju stoji bolnička pomoć.
Na internetu ima puno uputstava za to, a preporučujem i knjigu “Prevazilaženje anksioznosti i fobija” dr Borna, koja daje precizna uputstva korak po korak.
S poštovanjem, Nikola