Dragi i postovani. Upravo prolazim kroz pakao …. Od kada je moj muz pre 6 meseci postao skoro impotentan, pokazivala sam puno razumevanja za njegov problem i mada mi je sex na veoma visokom mestu po vaznosti, nisam bila sa drugim, zelela sam po svaku cenu da sacuvam brak. Ironicnom igrom slucaja, odjednom i ja potpuno gubim interesovanje za sex. Ali ne lezi vraze, stalno se osecam umorno, bezvoljno, depresivno i odlazim kod psihologa koji tvrdi da je Problem u braku, da moj muz mene ustvari ne voli, sto ja ne mogu da verujem. Posle 27god. predivnog braka, kroz terapiju sam “osvestila Problem” odnosno dosla do saznanja da ja ne volim muza. Haos. Neverica. Tuga. Placem bez prestanka. Potpuno sam depresivna. Obavljam svoje duznosti, idem na fitnes, krecem se, ali u glavi mi je haos. Ne mogu da shvatim da posle svih ovih predivnih godina ljubavi i zrtvovanja to nije bila prava ljubav. Pa sta je to onda bilo? A ako je bila ljubav, kada je to prestala? Znam ljude koji se citavog Zivota vredjaju, svadjaju, tuku, rastavljaju, sastavljaju i opet su zajedno. Pa zar je to ljubav? Pomozite, placem neprestano, kako cu dalje, kako to da prihvatim?… Da li ima pomoci da ipak ostanemo zajedno, jer se veoma dobro slazemo, a i zbog naseg sina??? Molim Vas pomozite mi!
Poštovna,
Meni se čini da Vi stvari shvatate suviše isključivo. Retke su situacije između bližnjih u kojima bi se moglo reći da ljbavi prosto i definitivno ima ili prosto i definitivno nema.
Ljubav je nešto vrlo zagonetno. Niko od nas na kraju nije u stanju da kaže šta je zaista ljubav. Takođe ljubav se manifestuje na bezborj različitih načina i ima vrlo skrevene likove i pojave. Načini na koje se ljubav manifestuje s godinama se menjaju. Dalje često imamo problem sa izražavanjem i razmenjivanjem ljubavi. Ljudi se nekada vole ali nemaju dobru komunikaciju, ili hranljiva konunikacija između njih potpuno izostaje. Nije redak slučaj osoba koje se veoma vole, ali to skoro uopšte ne iskazuju…
Najzad ljubav nije dovoljno da popuni našu egzistencijalu prazninu niti da isceli našu egzistncijalu bok. Usamljnost, prazina, bol deo su našeg života i ljubav eventualno ima moć da ih ublaži.
Ako ste korz psihoterapiju (ugred nije loše proveriti da li je psiholog s kojim radite sertifikovani psihoterapeut pošto to nije isto) otkrili da se Vi i vaš suprug više ne volite, onda je možda sada vreme da otrijete načina na koje se ipak, idalje volite. A da ljubav između vas zaista ne postoji Vi sada meni ne bi ste napisli ovo i ovakvo pitanje.
Vaša depresivna osećanja mogla bi biti u vezi sa umiranjem nekih starih idelala o tome šta je ljubav i sa izvesnim nezadovoljstvom u vašem odnosu (a nezadovoljstvo je deo svakog realnog odnosa), ali bi mogla biti u vezi i sa živototnim dobom (srednje godine), kada počinjemo preispitivati sve i svašta, kada počinjemo priznavati sebi da život nije ono što smo se mi nadali da će biti, kada kreiramo drugačiju sliku stvarnosti i nove ideale.
Srdačno,
Nikola
Postovani Nikola, beskrajno hvala na odgovoru! Divno je sve ovo procitati, to mi je velika uteha. Istog ili slicnog misljenja jesmo i mi, nigde nema idealnog… Nazalost, terapeut je zaista bio u pravu, izmedju nas je doslo do zahladjenja odnosa, a problem je u tome sto sam ja vec duze vreme bila umorna, nezadovoljna i depresivna. Osvescivanjem problema prosla sam kao kroz pakao, ali postepeno (nedelju dana posle toga) prestao je umor, poboljsalo mi se raspolozenje, motivacija kao i pozitivno razmisljanje. Nista vise ne razumem, ali potrudicemo se da nesto promenimo i odrzimo brak. Molim Vas za misljenje, ako imate jos neki komentar u svakom slucaju bice od koristi.