Zdravo, već duže vreme imam problem sa snom to sam pripisivala tome sto imam dvoje male dece, i prenoru tokom dana mesjutim negde u sebi znam da to nije problem koliko moje misli koje nemaju veze sa vezim naprimer sta ako nas napadne ajkula u vodi kako da ih soasem ok ja cu da oustim da mene pojede al kako ce oni na obalu, i tako neke zaista glupe misli koje me opterete i ne mogu da se smirim dok ne nadjem resenje. Takodje imam utisak da me svi osudjuju i ako sam svesna da nije tako niti sam imala takva iskustva al nekim danima prosto me je strah svega, strah da otvorim poruku s mislju ko zna sta je. Kao da imam neku tremu i ocekujem da se desi nesto lose. Zanima me da li je ovo anksioznost?
Poštovana,
Preko ovog formata se ne bavimo postavljanjem dijagnoza. Umesto toga mogu vas pozvati da pokušate da uspostavite dublju konekciju sa sobom i nađete neki način da još bolje izrazite ono što se u vama dešava.
Razmotrite svoje strahove u vezi dece, ne samo ove vezano za ajkulu već i razne druge koji su svakodnevni i “realniji”? Da li ste u kontaktu sa njima?
Koliko imate poverenja u sebe?
Kažete da nemate lična iskustva sa nekim od strahova koji vam se javljaju. Možete obratiti pažnju na svoje okruženje i vidite da li je neko od vama bliskih ljudi imao slična iskustva, ili neki od vaših bližih predaka?
Uvek postoji razlog za naša stanja. On može biti konkretan, a nekada može biti i skup različitih stvari koje su se nakupile “ispod tepiha”. U krajnjem slučaju ako se neke stvari ne dešavaju nama, dešavaju se u svetu oko nas ili ih vidimo kroz medije koje konzumiramo. A to nekada ume da okine i neke naše lične procese koji možda nisu direktno povezani ali se slično ispoljavaju.
S poštovanjem,
Ivan Blond.