Poštovani,
Da li su zavisnici od alkohola sposobni da se sami jave na lečenje?
Moj brat od ujaka (50 god., neoženjen, bez dece) je zavisnik od alkohola. On je lečen ali čini mi se bezuspešno. Kada je pod uticajem alkohola primećuju se kod njega promene i u govoru i u ponašanju. S druge strane u nedoumici sam jer mi to njegovo opijanje ponekad deluje kao nešto što bi moglo biti tolerisano s obzirom da je on zaposlen i dobro zaradjuje. Čini mi se da je odgovoran na poslu. Ima i devojku, pa mi taj njegov alkoholizam dodje kao nešto što je pod kontrolom i uklopljeno u svakodnevni način života. Možda on baš voli da živi tako? To je ono što sam ja primetila mada suštinski ne znam detalje o njegovom alkoholizmu i toku lečenja s obzirom da su njegovi roditelji krili od nas i ostatka najbliže rodbine da je on alkoholičar. Za njegovu zavisnost sam saznala pre godinu dana. Sad kad su mu roditelji umrli i nema ko da brine o njemu a ja sam mu najbliža u familiji ne znam šta da radim? Da li da mu predložim da se javi na lečenje i na koji način? Nisam sa njim bliska ali smo u dobrim odnosima. Ne znam kako bi on na to reagovao, plašim se da se ne naljuti na mene.
Poštovana,
Da li će se alkoholičar sam prijaviti na lečenje zavisi od toga koliko je svestan da problem alkoholizma postoji, a čak i pored toga, koliko zapravo želi da bude izlečen. Ako mu alkohol nije doneo nikakve neprilike u životu, probleme, gubitke, onda svakako da to umenjuje šanse za samovoljnu prijavu na lečenje.
Svakako da je vaša zabrinutost za vašeg brata na mestu i jako je humano od vas da želite da mu pomognete. Ali neće svi ljudi posmatrati probleme na iste načine. Ono što vi smatrate problemom, za njega će biti potpuna normalnost. A tada nastaju velike nesuglasice, ukoliko nekoga pokušamo da nateramo da se menja, čineći to na neki način zbog sebe. Razmislite o tome – alkohol jeste štetan po zdravlje, može uticati na svakakve načine na nas i naše najmilije, ali ne pijete vi, pije on. Ne želim da veličam ljudsku sebičnost i kažem da nije potrebno pomoći drugima, jeste. Ali ne kroz akciju. Kao što ste i sami rekli, postoji opasnost od uvrede ukoliko bi mu prišli sa idejom o lečenju.
Kada imamo potrebu da nekome pomažemo, da ga menjamo, najpre treba da se vratimo nama samima. Šta je to zbog čega želim da ga promenim? Kako taj alkoholizam utiče na mene? Da li vidim da njemu alkohol smeta? Da li meni alkohol smeta? Kako želim da mu pomognem? Mogu li ja uopšte to da izdržim?
Najčešće, okretanje alkoholu jeste vid bežanja od nečega. Toga možemo biti svesni ili ne. Alkohol nam tada služi kao odbrana, kao nemanje snage da se suočimo sa našim strahovima, besom ili onime od čega u sebi bežimo. Razmislite da li je on spreman na suočavanje? Razmislite od čega bi bežao?
Budite tu za vašeg brata, možda će doći trenutak kada će vam se obratiti za pomoć. Možda ćete i vi moći da primetite kada je trenutak da mu pomognete. A možda će se i jednostavno suočiti sa svojim demonima i opet pustiti alkohol.
Srdačno,
Ognjen Vukotić