Ambivalencija

Rečnik Geštalt Pojmova

Žureći da stignem na vreme na radionicu koju sam nedavno vodio (a tema radionice upravo su bili polariteti i ambivalencija), primetio sam tokom vožnje moga skutera snažnu ambivalenciju između želje da stignem na vreme i želje da vozim bezbedno. Ko je ikada vozio skuter zna da on pruža velike mogućnosti za slalom između drugih učesnika u saobraćaju. Sa jedne strane želeo sam da stignem što pre, što me je podsticalo da žurim, odnosno da se u vožni upuštam u rizične situacije. Sa druge strane osećao sam strah za svoju bezbednost koji me je obuzdavao i upozoravao. Moja vožnja, kao akcija kroz koju sam bio u kontaktu sa sredinom bila je rezultat dve oprečene sile koje su u meni delovale jednovremeno.

Razmišljajući o tom iskustvu shvatio sam da se naš self uvek ili gotovo uvek organizuje kroz razne ambivalencije, da u njemu deluju oprečne sile naših težnji i da je koncept ambivalencije veoma širok i plodan teorijski instrument.

Jednom prilikom na grupi se povela diskusija o ceni i uslovima edukacije. Jedan edukant je zatim govorio kako je svestan da je rastrzan između osećaja lojalnosti grupi (svojim kolegama) i školi ili učitelju, kako u sebi nalazi razumevanja na stavove škole i poštovanje za blagonaklon donos škole prema edukantima, i kako, u sto vreme, sa druge strane oseća potrebu da se solidariše sa grupom svojih kolega.

Jedna od osnovnih ambivalencija, o kojoj govori još Perls, jeste potreba za pripadnjem, odnosno lojalnošću potrebama grupe, sa jedne strane, i lojalnošću našim sopstvenim potrebama s druge strane, u situacijama kada su one oprečne. Perls je insistirao na tome da pojedinac mora doneti odluku koja je potreba u datom trenutku za njega važnija, dominantnija.

Dijaloški geštalt, sa druge strane, stavio je akcenat na sposobnost selfa da trpi ambivalencije. Integrisani self traži načina da uklopi i jedno i drugo, a kako to često nije moguće i kako je često rezultat kompromis, on može da izrazi razapetost između oprečnih želja ili potreba, a da se nijedne ne odrekne, odnosno da se ne odrekne ni jednog dela sebe.

Na primer moja potreba da budem blag i da ne povredim prijatelja, u konfliktu je sa mojom potrebom da mu se suprotstavim i da otvoreno izrazim ljutnju zbog nekih njegovih postupaka. Gde god da se pozicioniram na skali ove ambivalencije, bliže želji da budem nežan, ili bliže potrebi da izrazim ljutnju, moraću da trpim pritisak one druge strane. Moje ostajanje u tom odnosu znači da ću morati izdržati ambivalenciju.

Želja da odem i želja da ostanem, želja da kontrolišem i svesnost da su moje moći skromne, želja da se borim i želja da pobegnem, želja da radim i želja da se odmaram, želja da preuzmem odgovornost i želja da se sklonim od tereta odgovornosti, poverenje i nepoverenje itd, neke su od tipičnih ambivalencija koje svaki dan trpimo tražeći najprohodniji put između njih, kako prosto ne bi odsekli jedan deo sebe u korist drugog.

Koncept ambivalencije u GT prvi put privukao je moju pažnju u okviru rada sa adolescentima, dok sam, tražeći pomoć u teoriji, čitao odeljke o polarnostima u knjizi Marka Mekonvila (Mark McConville), Adolescencija – psihoterapija selfa u nastajanju. Mekonvil govori o rastućim sukobima (ambivalencijama) koji se u selfu adolescenta odvija između lojalnosti roditeljima i lojanosti vršnjačkoj grupi, potrebi da ostane u sigurnom svetu detinjstva i potrebi da se oda uzbuđenjima koje sa sobom nosi rasplamsavanje seksualnosti itd.

Bliski koncepti: polarnosti; konflikt potreba, balans, neuroza.

Učitaj još
2021-09-23T09:58:09+00:00

About the Author: