Zdravo! Zanima me vase misljenje o ovome. Dakle,kao mala sam se mnogo puta preseljavala iz stana u stan,iz grada u grad,mijenjala skole i sredinu,a s obzirom da sam bila povucenija to mi nije dobro dolazilo,ali bila sam mala i nisam shvatala sustinu svega. Morali smo mijenjati sve najvise zbog tate koji je radio daleko.. Nikada nisam voljela komunicirati sa djecom,pogotovo u vrticu sam plakala,ali valjda je to normalno? Uglavnom,kada sam napokon dosla na mjesto stalnog boravka,stvari su se promjenile i ja sam zapravo bila vesela djevojcica koja je imala svoje drustvo u toj (osnovnoj)skoli koju sam i zavrsila. Ali,to nije trajalo dugo.. Draga prijateljica mi je otisla iz skole zbog toga jer je bila maltretirana,ja sam ostala sama i niko se nije htio druziti sa mnom. Izdrzala sam u tom razredu 4 godine(od 3 do 6 osnovne) s tim da je drugarica otisla u 6. osnovne i tada je pocelo izbjegavanje,tracevi i ja sam se osjecala kako drugo nego uzasno. Odlucila sam da se prebacim u drugi razred ne razmisljajuci. To sam ucinila u 7. osnovne i vjerujte,nikada mi nije bilo gore. Postala sam zrtva maltretiranja psihickog a cak i fizickog sa strane djevojcica i djecaka,pogotovo jednog koji me gurnuo sa stolice i tada su se svi smijali.. Imala sam problema sa njim,sa svime,sa razredom sa strane,sa citavom skolom koja je kruzila traceve i lazi o meni,sa samo tek 12 godina ja sam svasta prozivjela… U devetom razredu se situacija nekako jedva smirila,jer smo se rastajali.. Upisala sam srednju i bilo mi je dobro jer sam znala da imam dobro drustvo,ali jedva sam i njih stekla jer sam bila povucena i tuzna na pocetku.. Prije vise od godinu dana,preselili smo se ponovo u drugi stan,zavrsna sam godina srednje i u zadnje vrijeme toliko osjetim promjene raspolozenja,napade,nervozu,usamljenost,potistenost,prazninu,patnju,mucninu,bol.. mislim da je sve ovo u proslosti ostavilo na mene velik i los utisak i ogromne rane da ja tek sada u najboljim godinama “propadam”. Ni sa kim mi se ne prica,place mi se na sve,ne zelim drustvo u blizini,osjecam se nesigurno.. Drugarice sadasnje mi nisu vise kao prije-osudjuju me,komentarisu,smiju se,za sve.. Jedni izmedju drugih se vrijedjamo,tracamo,komenatrisemo najgore.. Zasto to mora tako biti stalno? Sve kao da se vraca od prije,nista ne moze biti dobro,zasto uvijek nabasam na lose ljude? Zasto nemam normalno drustvo? i zasto sam tako nesretna? Kako da pomognem sebi,ako postoji nacin,voljela bih da znam jer ja mislim da padam u veliku depresiju,a roditelji opet pricaju o promjeni stana jer i ovdje kao im ne odgovara komsiluk. Ne bih podnijela to da se opet selim,jos da naglasim da imam dvije vikendice i da putujem cesto na njih i ta promjena me slama. Izludila sam vlastiti mozak i vlasite misli. Hvala Vam ako procitate sve i date iskreno misljenje.