Postovani,molim vas za jedan savet.
Imam troje dece,ali moj “problem” je vezan za najstarije dete.
On ima 9 godina,divno dete. Najbolji djak u razredu,divno vaspitan. Dobar drug,deca ga obozavaju. Moj problem je sto nije “alav”,uopste nema onog zdravog decijeg bezobrazluka. Ako mu nesto ne date,on istog trena prihvata,bez zelje da se izbori za ono sta zeli.
Npr: trazio je nov tel,rekli smo da sad ne moze da ga dobije,on odmah prihvata ne kao odgovor.Ne mozes na rodjendan kod druga,opet njegovo ok. I tako je za sve u zivotu,u skoli na fudbalu koji trenira.
Verovatno mislite da se roditeljima ne moze udovoljiti,ali bojim se da u zivotu biti nesrecan zbog toga. Ne vidim nacin kako da ga nateram da se bori za sebe.
Unapred vam hvala na odgovoru.
Zabrinuta mama.
Poštovana,
U vezi sa vašim pitanjem moram vam odati najiskrenije priznanje. Socijalno prihvatljiva i poženja ponašanja kod dece zaista najčašće ne znače da se deca dobo osećaju u svojoj koži već da podtskuju veći deo svoje različitosti u odnosu na zahteve sredine. Želim dakle da pohvalim širinu vašeg gledanja.
Da bi ste stvorili širu sliku o toj stvari kod svog deteta, pozvao bih vas da još pažljivije posmatate njegova ponašanja. Posmatranje je veoma značajano kod roditeljstva i često ona deo za koji nemamo dovoljno vremena ili veštine, pa smo skloni da se prebrzo umešamo u ono što posmatramo. Na primer da li je i u sportu i u igri, u vršnjačkog grupi vaše dete tako mirao ili tu pokazuje znake borbenosti i kompetitivnosti?
Naime nije nemoguće da se dete zaista oseća dobro u svom životu i da nije fiksiran za svoje želje ove ili vrste a da u vršnječkoj grupi pokazuje osobine koje Vi u kući ne primećujete.
Nadolazeća adolescencija podržaće u njemu procese osamostaviljavanja i psihološkog odvajanja od vas i moguće je da će sa njegovo ponašanje pomalo promeniti samo od sebe. Verujem da ćete Vi za to imati razumevanja.
Srdačno,
Nikola