Pozdrav.htio bih da izlozim nekoliko cinjenica o sebi pa ako mozete da mi kazete dali sam ja nenormalna osoba.Zivim sa babom nemam roditelje.s obzirom da je tako svako normalan bi trebao da se trudi oko nje i i da stvaram sebi nesto za bolje sutra makar dok je ina tu ,inace imam 25 godina i zivim kao podstanar,medjutim ja sam jedna neodgovorna osoba,ne volim svoj posao nisam zadovoljan zivotom.skoro nicim oko sebe previse gledam sta drugi ljudi imaju i karakterisem ih nekako na cudne nacine,na primer za mene je sef neka jaka licnost i prema njemu imam odredjen odnos kao neko straho-postovanje.ljudi koji su imucniji kao da me je sremota da udjem u bilo kakvu konverzaciju sa njima jer oni imaju a ja nemam,imam predràsuda kojih lne mogu da se oslobodim i uvijek se ponasam u skladu sa njima..recimo sa curom i sa prijateljima se ne ponasam isto.za svakog imam poseban odnos i neke teme kojima samo sa njima pricam..ponekad pomislim da sam osoba koja ima vise licnosti.ne znam dali sam preopterecen..ali znam da ja nisam ja ..recimo ja cu prije postovati nekog sa strane nego sto cu ucinjeti za svoju babu koja mi daje neizmjernu ljubav i trudi se oko mene.ne umijem da postavim granice.nemam morala ni svoje ja .. nemam stav a i ako ga imam onda je to lazna slika o samom sebi .. ukoliko mi se neka osoba povjeri vrlo lako se otvaram..pocnem pricat o sebi i sto treba i sto ne treba vjerovatno u podsvijesti nebih li se na neki nacin priblizio ..kao da nemam zdrav kontakt s ljudima ..ne umijem da kazem ne ..ili ukoliko me iznervira nesto prije cu to da precutim i potisnem nego da kazem na glas bas iz straha da ne kazem nesto pogresno..a ukoliko bih rekao vjerovatno bi izgledao kao nevaspitano deriste,je kako kazem imam osjecaj da nemam neke moralne vrijednosti i da ne znam sta mi je bitno a sta nije.onda cu se radije sloziti i cak upucavati nebih li izbjegao sukob i da kazem ono sto sto mislim.to se desava jos odavno ima sigurno nekih 5-6 godina..dali sam ja egiosta,dok sam zivio sa roditeljima nisam dobijao neku posebnu paznju i ljubav..i ponekad pomislim ds upravo zbog toga idem prema onima koji me odbijaju prije nego nekom ko me istinski voli.kao da trazim lazno postovanje za svoju licnost u zelji da sam odrasla osoba..strah me je starijih ljudi mislim da su pametniji i mudriji..do prije nekih godinu dana s tim laznim postovanjem i “glumom” na poslu mi je dobro islo dok me nije strefilo nesto imao sam ogroman stres i odjednom kao da sam opet postao dijete zeljno ljubavi i postovanja.