Poštovani 🙂
Već dva meseca idem na fakultet i na sve načine pokušavam da učim,da čitam naglas par puta pa da se preslisam ili čitam i što čitam snimam i posle toga ujedno i ponavljam,ali bezuspešno bliže mi se ispiti a ja sam sve više i više uplašena,sa roditeljima se svađam oko mojeg neuspeha,čak su mi rekli da će me ispisati ako nastavim ovakvim tempom i da ću početi da radim neki naporan posao,a sami znaju da sam previše uplašena i to mi nabadaju na nos,a najmanje sto zelim je da radim .. jer sam bukvalno pobegla sa posla kada mi se ukazala prilika da mogu da studiram..inace cak sam razmišljala da odem od kuće i da živim kod nekoga,ne znam da li mi roditelji prave problem oko toga ili je problem u meni,molim vas pomozite mi…
Poštovana,
U Vašem kratkom izlaganju osetio sam veliku količinu napetosti, te možda mogu da vidim koliko je Vaša situacija za Vas stresna i ne podržavajuća.
Veoma je važno da napravite distinkciju o tome za koga to ste na faksu i zbog koga učite. U oba slučaja to biste trebalo da budete Vi, te su tako pretnje u ulovljavanja roditelja verovatno njihov način da nešto od Vas dobiju za sebe, da li Vam je takav odnos sa njima poznat? Da li Vam često prete nabijajući Vam pritisak onda kada je nešto na Vama da uradite?
Vidim da je za Vas možda teško to što oni ne vide Vaš strah i trud prema tom fakultetu, kao što možda i ne potvrđuju Vaš žrtvu koju ste morali da podnesete odlaskom na fakultet (davanje otkaza). Verujem da Vas možda strah i pritisak još više remeti, trudeći se sada da odgovorite na njihove zahvteve, kako ne biste bili skraćeni i za još jednu ulogu – ulogu i identitet studenta, koji je za Vas, čini mi se veoma bitan.
Kako Vam ovo zvuči?
Kako Vam zvuči da ekeperimentišete sa svojim granicama sa roditeljima, te tako polako da povlačite liniju između njih i Vas. Vi ste već dovoljno odrasli da ste u mogućnosti da se zauzmete za sebe i da ne zavisite od njih. Kako ste sa tim? Da li oni zaista imaju moć da Vas liše bilo čega, što Vi niste u stanju da samostalno nadoknadite? Vidim da planirate odlazak od njih. Kako ste sa tim? Da li ste planirali to ili je završeno na dečijim željama? Kako bi to izgledalo za Vas? Kako bi izgledalo za njih? Da li Vama to zvuči trenutno kao krupan korak? Kako biste mogli da osmislite neke sitnije korake koji bi povukli granicu između Vašeg polja i polja Vaših roditelja?
Srdačno,
Ognjen Vukotić