Pozdrav , kako bih blize priblizio moj problem pocecu od samog mog odgoja , kao mali slusao sam cesto svadje roditelja i sam znam da je to uticalo na mene , rodjen sam prije vremena i izvjesno vrijeme proveo u inkubatoru , krzo odrastanje slusao sam i stvari od roditelja kao sto su “ti ne znas nista” , taj i taj je bolji od tebe , “ti si nesposoban” i td , u skoli sam nailzaio na razne probleme jer sam bio povucen u sebe i zatvorena osoba sto sam i dan danas . iako sam odrastao u mjesovitom braku , oboje roditelja osim malo moja majka ona vjeruje u Boga ali nista posebno sad kao neka djeca sto su imala vjerski odgoj , ali ja sam se i pored toga isticao nad drugima , nisam radio lose , niti sam zelio da budem u losem drustvu , posto je za mene ljubav nesta posebno nisam a i zbog moje povucenosti i nesigurnosti nisam imao djevojke , niti sam se pretjerano druzio s njima gotovo nikako sve do svoje 21 godine , a kako je sve pocelo , preko facebooka pisao sam s raznim djevojkama i upoznao jednu koja je odgajana da treba da se uda i tako neke tradicijonalne vrjednosti i ona je meni predlozila da se upoznamo , unaprijed se izvinjavam zbog duzine teksta . iako sam do tada bio zatvorena licnost pristanem na upoznavanje , a posto nisam odgajan na taj nacin nisam znao kako da se ponasam s osobom ozbiljnom kao sto je ona , a imala je 18 godina , uzponali smo se , imali razne svadje kasnije da skratim to , zivjela je dalje od mene u drugom gradu i zadnji put kad smo se vidjeli to je bio i poslednji put , svadja se desila i ja sam joj licno rekao udaji se , tada sam imao 22 godine . nisam ni slutio da ce to i da bude , nisam znao koje su posledice , nisam znao da sam je zavolio , nisam nista znao dok mi nije rekla da se udaje , to mi je tesko palo , odgovarao sam je da se ne vjenca i td , i to je trajalo 2 nedelje , ipak se vjencala , prije nego je otisla za Luksemburg s njim , spavali su skupa tj imali intimni odnos , od trenutka kad je ona to meni rekla u meni se prelomilo sve , nedelju dana na samu pomisao na intimni odnos izmedju muskarca i zene mi se gadilo fizicki mi se povracalo , od tog dana a evo vec 3 godine od tada jos uvjek niti sam sreo neku ljubav novu , niti sam prebolio sto ja nisam tako odgojen , ne mogu zamjeriti roditeljima jer nisu znali , ne mogu kriviti sebe jer nisam ni ja znao , jedino sto me zanima kakve su psihicke posljedice posle gubitka osobe koju volimo vise od sebe , posle nje ne imati nikoga vrjednog pomena , jos uvjek nisam imao intimni odnos sa nijednom djevojkom , non stop zeljeti da si drugacije odgojen , non stop kriviti cas sebe cas roditelje , nekog treceg , a koliko god pokusavao nema druge srodne duse sad za sad . konkretno ne zanima me moj slucaj jer nakon jednog pisma Vi ne mozete znati tacno dijagnozu , nego me zanima jel ima neka posljedica iz istorije kod nekoga da je slicno prosao i da li dusevna bol i tuga da doprinese fizickim bolestima konkertno mislim na drugacije dozivljavanje sekusalnog odnosa na kraci ili duzi period , sterilnost ili nesta slicno . i da zabroavio sam od kad znam za sebe , kad sam poceo misliti i to je vrlo tesko neobjasnjivo sam se bojao da ja ne umrem a moji roditelji ostanu bez mene , a nekad i to da oni ne umru ja ostanem sam , nemam ni brata niti sestru , u skoli ismijavan zbog toga sto sam drugaciji , tj povucen i miran po prirodi , odvajao sam se od drustva jer sam osjecao da tu ne pripadam ,. trenutno radim kao nastavnik klavira 5 godina a i bavim se tj samostalno studiram racunare mreze i sisteme , odlicno prihvacen na poslu od strane djece i omiljeni nastavnik , nisam vise zatvoren zahvaljujuci mojoj spoznaji zivota , upoznao sam Onoga koji me je stvorio i to mi je puno olaksalo . ali odgoj kakav sam imao nije me naucio putem kojim trebam ici . tacnije niti sam na jednoj strani , onoj koja pripada ljudima koji znaju i to ide njihovom krvlju , pricano im od malih nogu da treba da se zene udaju i cak roditelji pomognu da dodju do toga (mene su moji roditelji iz neznanja potpuno prvo zatvorili u sebe a potom kako sam ja mogao da spoznam zbog rijeci koje su mi govorili i ucinili da se osjecam manje vrjednim i vaznim u svjetu) niti sam od onih ljudi koji vole blud i nemoral , hiljadu puta mi se ucini da nisam za ovo virjeme niti za ovu planetu koliko se razlikujem od drugih ljudi . nikada ne bih bio sa zenom zbog seksualnog zadovoljstva , niti bih bio sa zenom zbog bilo kojeg interesa materijalnog ili nekog slicnog , vec iskljucivo zato sto ona u mojim ocima vidi sebe , i zato sto ja osjecam da je to zaista tako , njeno ponasanje , njen govor da je takav da ja osjecam da je zadovoljna s mnom . djevojka o kojoj sam govorio nije bila za mene ja to znam , jer je odgajana na jedan nacin a ja na drugi , nije bila za mene to znam po njenim rjecima koje mi je govorila kad se naljuti ili kad joj roditelji napricaju na mene neke lazi , ali je ostala dio mene , jer njen osmjeh ,njen hod , njen govor, njen izgled sve sam zavolio a prije nje nisam imao nikoga , jesam neke simpatije ali nije isto kao kad vam osoba predlozi brak a vi na taj nacin niste odgajani. od toga dana svaki moj uzdah njeno ime , svaki posao koji krenem da radim ako se sjetim nje javi se bol u grudima nekad jaka nekad slaba mislim na onu dusevnu bol koju ne mozemo da objasnimo. svaka zivotna situacija koja me sjeti na nju za mene je bol i tuga , toliko daleko da nekad depresivan cjeli dan ne jede mi se , niti mi se bilo sta radi , ne zivi mi se . a onda tjesim sebe moralo je tako , otisla je s razlogom i to je jedina utjeha . razlog ovog teksta jeste bas to sto sam prije pocetka pisanja ovog teksta osjetio lose , sve sto sam radio danas do momenta pisanjai sve sto cu uraditi tj sto me ceka sjutra ne pricinjava mi satisfakciju , niti zelim da se bilo sta desi , niti vidim svrhu bilo cega , zasto ? moje povrsno misljenje , ne vidim dublji problem zato pitam Vas kako mogu da spasim sebe , ali kao sto rekoh moje misljenje zbog cega sam lose jeste to sto 3 godine ona je s nekim ko je voli , skratio sam pricu da je ona kad se udala i dalje govorila da mene voli i to je trajalo i trajalo 2 god skoro i ja joj vjerovao i vjeurjem i sad , toliko toga se desilo sto samo u serijama gledamo ,i sada sam potpuno sam , svaku noc , svako jutro . kad dublje razmislim vec tri godine najjace osjecanje koje imam je to da bih sve ucino kad bih mogao da vratim vrijeme , ne bih ja da se meni ona vrati sada , vec da nije nikad ni otisla , to je sve sto zelim , a onda covjek po prirodi razuman znam da ne moze se vratiti vrijeme i onda je vjerovatno to problem , imati zelju da se nesta nije dogodilo a istovremeno znati da to nije moguce i nadalje misliti da je sve to tako trebalo biti . posle nje se osjecam kao da nikad necu imati nista osim samoce , osjecam se nesposobnim i osjecam se manje vrijednim , dug je tekst a vec tuga moje srce obuzima tako da nemam snage vise pisati i sjecati se svog djetinjstva i odrastanja i gubitka . izvanjavm se jos jednom zbog dugog teksta