Dobar dan, imam jedan problem, naime meni to predstavlja ogroman problem, ali neću da dužim. Idem 2. Razred Gimnazije, u osnovnoj školi sam bila veoma komubikativna, puna samopouzdanja, važila za jednu od najinteligentnijih u školi, i jednostavno se nisam plašila da kažem šta mislim.. Od kako idem u srednju školu, previše se plašim da kažem nešto na času, stalno ćutim, samo kada me profesor pita, nešto prošaputam bukvalno, i ispada glupa, svesna sam svega toga ali ne znam na koji način da rešim taj problem. Imam mnoga interesovanja, i uglavnom na sva ta pitanja ja i znam odgovore, ali jednostavno nešto mi ne da da kažem to naglas..
Zdravo!
Hvala ti što si sa nama podelila svoje iskustvo.
Stidljivost u tinejdžerskim godinama nije ni malo čudna i retka stvar, velika je verovatnoća da je većina tvojih vršnjaka oseća isto kada i ti, ali da se sa njome jednostavno drugačije nose.
Pokušaj da ne grdiš sebe zbog toga što si se povukla, to je znak da ti duša nešto govori, na tebi je da čuješ šta. Zapitaj se – “Što sam ovako ćutljiva?”; “Kako prihvatam svoju stidljivost?”; “Čega se bojim kada ne želim da govorim?”; “Šta će se dogoditi ako nešto jasno kažem?”…
Istažuje aktinvo motive tvoje psihe, koji, veoma često mogu biti užasno duboki i nesvesni. Razmisli o iskustvima koji su prethodili tvom povlačenju, možda to nisu bila skora iskustva, možda su bila davna, ali tek sada probuđena. Razmisli o tome da li se neko u tvojoj porodici ponaša kao ti? Ako da, zbog čega? Kakav odnos sa tom osobom imaš?
Srećno, ovo je tvoj ulazak u lični rast i razvoj!
Srdačno,
Ognjen Vukotić