Postovani psihoterapeuti,potreban mi je savet.
Imam problem sa mislims koje me opeedaju,a na koje ja pokusavam da ne obracam paznju i ne pridajem znacaj.Pada mi na pamet da mi neko sece noge,ruke,sake.Potpuno sumanuto zvuci,ja to primecujem ali mi nije potpuno jasno zasto razmisljam o tome.Delimicno,mozda ima veze sa pojedinim scenama u filmu ili seriji,u kojoj nekom liku odsecaju saku,a ja to gledam,ali mi nije jasno zasto se te misli zadrzavaju i ponavljaju? I pre gledanja takvih filmova,desavalo mi se da razmisljam o tome da mi neko zaseca clanak na nozi,ali to je proslo jer nisam pokusavao da suzbijem to misli vec sam ih slobodno pustio i govorio sebi da su to prolazne stvari koje nemaju veze sa mojom licnoscu.Da li je to pravi pristup?
Pozdrav!
Poštovani,
Iako možda deluje da smo se navikli, pojedine scene, slike ili priče na koje možemo naići, ipak mogu delovati na našu psihu (ili dušu), iako možda potpuno van naše svesnosti. To je potpuno prirodno, kao što je potpuno u redu da se zapitate kroz šta li je taj junak iz filma prolazio dok je proživljavao tako surovi događaj. Možda Vas je to uplašilo, rastužilo, zgadilo.
Svakako, misli najčešće budu prolazne, a Vaš pristup tome za prošli put, bio je dobar. Što više pokušavamo nešto da suzbijemo, to se duže držimo za figuru toga.
Ukoliko su Vam ipak strahovi učestali, a misli opterećujuće, savetujem Vam da razmislite o tome da se obratite psihoterapeutu, radi eventualnog savetovanja i dubljeg rada na tome što doživljavate.
Srdačno,
Ognjen Vukotić