Imam 18 godina i trenutno prolazim fazu prihvatanja toga da sam gej.Prica pocinje jos od malih nogu. Zivim u malom mestu u kom niko ne podrzava gej populaciju. Moja prica je veoma duga tako da cu je sto je moguce krace sastaviti. Moj prvi gej odnos imao sam sa 5 godina sto je ostavilo veliki trag u mom zivotu. Sve je pocelo od osobe koja je zivela blizu moje kuce inace sve osobe u mojoj okolini su bile starije 4 do 6 godina od mene. On me je naveo na sex nudivsi mi igracke i razne dokolice koje su me u to doba interesovale naravno tada nisam znao sta znaci sex kamoli gej. I to sam krio od svih. Nakon tog odnosa on je rekao za mene odredjenim osobama i onda su me svi iskoriscavali kao sex igracku! To je prestalo kada sam posao u prvi razred za to niko nije znao sem njih. Od tada moj zivot se srusio, moja komunikacija sa svetom se svela na minimum. Poceo sam da mrzim sebe zbog toga sta sam radio i zasto sam to postao. Od toliko osoba sa kojima sam imao dobru komunikaciju ostale su samo 2 sa kojima se i danas druzim. Stidan sam svega komunikacije, igranja, pevanja, iskazivanja emocija. Jedva sam skupio i hrabrosti o ovome da pisem. Trenutno niko u mojoj okolini sem tih nekih osoba ne zna da sam gej. Sada postavljam pitanje da li sam ja povucen i sve to samo zato sto niko nezna sta sam ja ili zato sto neprihvatam samog sebe ili nesto trece?
Zdravo!
Pojavljivanje je samo po sebi izlažuće, čak i kada se pojavljujemo korz komunakciju, a na naročit način kada se pojavljujemo kroz igranje, pevanje i pokazivanje emccija. Retki su, mada upadljivi oni kod kojih razne vrste pojavljivanje ne donose nelagodu i stidnost. Čak mnogo poznatih poveča i glumaca otvoreno svedoči o velikoj borbi sa ovim teškoćama.
Stidnost takođe posebno pripada tvojim godinama, jer su to godine velikih unutrašnih i spoljašnjih promena a sve bez utabanih iskustava koja bi sve to držala. Neki kažu da se u tim godinama osećamo kao da smo non-stop na pozornici, kao da svi stalno gledju u nas i procenjuju nas.
Da li je neposredan uzok tvoje stidnosti ovo ili ono ja to ne znam, a ako bih i znao, ne znam kao bi ti ta informacija bila od pomoći, niti kako bi je ti zapravo korsitio, pa ne mogu da odgovorim na takvo pitanje.
Mnogo bolje pitanje, koje možeš sebi da postavljaš je KAKO zaustaviš svoje samopouzdanje ili kako kreiraš svoj stid. Da li možda teko što pogledaš u svoj seksualni identitet i svoju intimu, kao da je za druge bitna i kao da se drugih tiče? Možeš li reći svetu: “Hej, moja intima vas se ne tiče! To je moja i samo moja stvar!” Gde možeš da pogledaš da bi podržao svoje samopouzdanje?
Pozvao bih te da radiš na stvaranju kolekcije svojih podržavajućih iskustava. Na perimer, ako sam dobro razumeo dvoje tvojih prijatelja zna da si gej. Kako je to za njih? Da li te prihvataju takvog kakav si? Da li te vrednuju po seksualnoj orjentaciji ili po drugim stvarima? Jesli li napravio dobar izbor ljudi od svog posebnog poverenja? Da li te ti ljudi vole?
Pogledaj. Da li si pri kraju završavanja neke škole? Kolko komunikacija, što sa vršnjacima, što sa profesorima si imao? Jesli li ih preživeo? Koji su tvoji talenti koje želiš da razvijaš? Ako su to igranje i pevanje, da li za početak možeš da ih prikažeš svojim najboljim prijateljima? Da li si možda već to učinio?
Kao što rekoh, neki od nas su stidljiviji od drugih i važno je da poznajemo i kolko je moguće prihvatamo svoju prirodu. Kada je poznajemo i prihvatamo onda možemo napraviti prave izbore i ne izlagati se više nego što možemo da izdržimo. Ipak postepenim vežbanjem izlaganja ova zona komfora svakao raste.
Najzad, pogledaj kolko je interesovanje izazvala tvoja intima priča na našem forumu. Za ovih nekoko dana 25 osoba ušlo je u tvoj post i niko nije našao za shodno da reaguje. To što si ti gej, očigedno, nije kod njih pobudlo nekavo naročito interesovanje. Zapravo baš ih je bilo briga. Izložio si se i ne samo da si preživeo, već niko na tebe i nije obratio posebnu pažnju, jer tvoja intimna iskustva su savršeno tvoja stvar. Ohrabrujuće?
Želim ti puno sreće!
Nikola