Poštovani,
Bila bih Vam zahvalna ako mi možete pomoći. Radim u jednom preduzeću. U kancelariji sam sa koleginicom koja je dvanaest godina starija od mene.
Nekako mi se čini da želi malo da me iskoristi. Npr. to su sledeće situacije: ja svako jutro doručkujem kući. Radno vreme nam počinje u osam, a ona me oko deset sati pita skoro svaki dan: “Hocemo li doručkovati?”. Znam da time želi da kaže: “Ustani se da mi kupiš nešto da jedem”. Naravno, meni to ne pada na pamet. Kažem nešto tipa: Ići ću brzo u banku (to radim zbog posla), pa ću ti u povratku kupiti. Sigurno očekuje da neko odmah skoči zbog nje, ali ja to ne želim, pa neka čeka. Smatram da je dovoljno što joj ja svaki dan kupujem, naravno usput sa nekim drugim poslom ili nekad napravim izuzetak pa kažem da ću izaći samo zbog toga da nam kupim da jedemo. Ona je šefov pomoćnik i zato je u boljoj poziciji od nas pripravnika. Ali neka onda proba da njih malo iskoristi, a ne samo mene. Mislim da nije pametno da radim protiv sebe. Ako mi se nešto ne radi, kao ovo, mislim da je bolje i da to ne uradim, nego da se posle osecam iskorisceno i nezadovoljno. Morala bih zbog nje da prekidam posao, oblačim jaknu i izlazim, a možda sam se upravo skoncentrisala. Takođe, zadaje mi neke poslove kao da slažem papire za predmete koji su njeni. To mi nije neki napor, pa to uradim. Više mi smeta što mi je ona često u mislima i što je ogovaram i tako sebi stvaram negativnu energiju. Često je ogovaram pred majkom i tako i nju i sebe iznerviram. Ja o ovoj osobi imam mišljenje da ona nije loša, ali da je iskompleksirana. Znam da ima neke porodične probleme, pa mislim da ovako sebi želi da podigne cenu, izigravajući nešto što nije. Često se dešava da izadje u vezi posla iz kancelarije i muka joj je preći ulicu da kupi da jede. Ili ono što smatra da je slaganje predmeta posao za pripravnika, a njoj je to poniženje. Moje pitanje bi bilo, kako da prestanem da toliko razmišljam o njoj i da sebe ne nerviram? Kao što sam rekla ja ne dozvoljam da me ona baš iskorišćava, ali zbog tog njenog ponašanja, počinjem da je ne podnosim. Da li me možete nešto posavetovati?
E cao to mi je poznato. Nemoj radi ti nesto sto ne zelis ako si vec primetila da te koristi onda kazes ne mogu nisam gladna ili bilo sta ili joj kazes direktno zasto ona uvek tebe pita dal nema sa drugima kontakt iz firme jer je videla da si dobra i takve ljude vole dobro da izkoriste druge ljude jer vide da se ne boris protiv njih. Sto je sad malo frka za tebe zbog posla moze da ti zagorca zivot a posla se nema uvek naci mozda si i taj nasla. Dal si se ikada obratila nekome u firmi koji nju zna ili se druzi snjome? I da mozda te probleme sto ima kod kuce zeli sad tu na poslu da igra nekoga ko kuci najverovatno nije jer kod kuce nema ocigledno nista da kaze. Ne dozvoli da te niko izkoristava poznajem i ja to. Ja sam imala jednu drugaricu bile smo kao sestre. Ja sam vise puta placala njenu hranu u samoposluzi. I kad je meni doso period gde je meni bilo najteze ona je meni samo sa recima rekla “NE ZNAM KAKO DA TI POMOGNEM”, i tada je za mene bio kraj tog prijateljstva. Mene su zvali njeni roditelji jer je ona rekla ne javlja se pa sta je snjome neka mi cemo videti sta je snjome. Toliko je to sebicno da kazes nekome dok drugi pati pa ne znam kako da ti pomognem a ja sam bila pored nje. Kad je bila u bolnicu dolazila da cuvam njeno dete, je vodim u skoli, uzmem iz skole. Placam hranu i mnogo vise. Posle par godina se vidimo ponovo na poslu mome. Dodje mi ta osoba i cak mi da falsh novac zamisli 500 evra i ono laznih 500 evra. Ja sam znala od koga je jer je jedina 500 evra novcanica bila taj dan u moj pazar. Ja sam joj to posle rekla dala si mi pogresnih para. To sam i njenoj majci rekla da sam imala peh platila bih tih 500 evra zamisli koliko je to bilo tako los postupak prema tome sta sam sve uradila za nju. Ali uvek je bila kako sam cula takva. Pozdrav.
Pretpostavila sam da ce se neko javiti, jer je ovo cesta pojava. Hvala sto si podelila svoje misljenje sa mnom, isto razmisljamo. Nemam opasnosti da me ugrozi u pogledu posla, zato sto mi je sef rod. Ne mogu da verujem u ovo sto si ispricala za drugaricu, neverovatno.Ne znam sta bih za ovakav slucaj rekla.
Pretpostavila sam da ce se neko javiti, jer je ovo cesta pojava. Hvala sto si podelila svoje misljenje sa mnom, isto razmisljamo. Nemam opasnosti da me ugrozi u pogledu posla, zato sto mi je sef rod. Ne mogu da verujem u ovo sto si ispricala za drugaricu, neverovatno.Ne znam sta bih za ovakav slucaj rekla.
Nema na cemu ja ipak nisam psihoterapeut. Ali posto mi se to desilo par puta a to je bila jedna prica iz mog zivota koja me uvek podseca na to sta mi se izdesavalo. Sad imam par drugarica i moram da kazem da je super malo ali vredno. Ipak ti njoj to lepo kazi nista sa stresom a i to je dobro sto sefa poznajes dali je ona svesna toga? Valjda nije ako jeste onda svaka joj cast. Cujem od mog prijatelja tako isto kod njega u firmi ima jedna kao da zeli da ga izkoristi ali neda se on zna da se brani . Pozdrav za tebe.
Poštovana,
Izvinjavam se na dugom čekanju odgovora.
Čini mi se da se ovde govori o vašim granicama, odnosno o tome kako ne umete (ili ne svesno ne želite) da ih povučete pred autoritetom.
Zapitajte se da li slično reagujete i pred drugim osobama koje su autoritarne ili su vam bar takve šeme ponašanja poznate od ranije (pred roditeljima npr.).
Dalje, pogledajte kako želite da krenete za svojim potrebama, a potom sebe sprečite da kažete na primer: “Trenutno imam posla, ali neće mi biti problem da odem kada završim.” i time preokrenete njenu “igru” u vašu korist. Možete li da vidite šta bi se dogodilo ako biste zauzeli stav? Ako biste se usprotivili, ali ne i ušli u svađu.
Zauzeti stav i povući normlanu granicu, ne dovodi do nesuglasica i prepiranja. Zaista biste se iznendalili kada biste pročitali koliko uspešnih ljudi ume da stane iza svojih granica, pa makar im život zavisio od toga, tada druga strana nema druge nego da prihvati mirno nove uslove.
Razmislite malo o tome da postepeno dozvoljavate sebi da je iskreno odlažete, pod time mislim da joj otvoreno kažete vaše namere i da iza njih stojite, kako posle ne biste nosili sa sobom sve ono što ste hteli da joj kažete i uradite, a tada niste uradili.
Srdačno,
Ognjen Vukotić