Dobro Veche. Izvinjavam se za gramatiku, bilo kakvih gresaka ali ne zivim u srbiji, ali ipak zelim da me neko posavetuje sta da mislim vise.
Moj problem je moj brak sa mladjem muskarcem. Pre 5 godine smo se vencali ali smo ipak ziveli odvojeni on u Srbiji ja u Austriji. Uvek sam govorila dodji da zivimo zajedno ali zahtevanje je da nauci nemacki jezik da bi mogo dobiti boraviste u inostranstvo. I tako dodje napokon ove godine i taj dan da on dobije tu vizu i sad radi ovde ali on ima jako veliki problem da meni ne pomaze nista po kuci, da ne moze da baci djubre, da ne moze da opere sudje (kaze nije njegov poso), ne moze ili ne ume da opere ves. Ne shvatam ga nikako kao neki klinac se ponasa. Ja dodjem kuci sve moram ja da uradim izgubim volju i kuci da dolazim kad znam da me ceka sudje i svasta drugo. Ljuti se sto ne kuvam svaki dan ne mogu jer ja radim i dolazim kasnije od njega kuci mora se sam snaci nisam mu mama. Problem je taj da on ima jako lose detinstvo otac alkoholicar, majka ostavila brata i njega i tako bili su sami sa tog oca koji je ocigledno unistio mu zivot. I jos jedna stvar sto je najgora za mene opcuje mi majku, naziva me da sam laka zena da ne kazem recenicu koju koristi jer smatram da je sramota. Kazi te vi meni zar je uzalud takvog muskarca da promenis jer on sutra kad se posvadjamo tera dalje kao da nista nije bilo a i zna da samo cuti i da nista ne kaze a bog i on sami znaju sta misli. Hvala unapred! 🙁
Poštovana,
Pošto je vaš doživalj da je sve uzalud meni ne presote nitša drugo nego da dodam da uvek postoji lični izbor da li ćemo ostajati u odnosu i trpeti ono što nam smeta, da li ćemo nastojati da reogranizujem odnos i kolko dugo ili ćemo napustiti taj odnos i potražiti drugi koji bi za nas bio zadovoljavajući u većoj meri. Na svaki od ovih izbora imao podjednako pravi i odnogornost prema sebi za svoje izbore.
S poštovanjem,
Nikola
Hvala na odgovoru. Jeste da je moj izbor dali cu snekog ostati ili ne, ako mi ne odgovara ne. Ali ja se nisam udala zato sto ga mrzim nego sto ga i dalje volim i ako je to cudno posto vidim i ja da ne ide kako treba ali to je sve u tome sto je on tako odrasto u toj okolini i nezna za nesto drugo ja sam mu prva zena i ja ne zelim da se to tako zavrsi. Moje pitanje je posto nisam ni pitala samo sam napisala da je sve lose posto nista ne pomaze niti pokazuje neke emocije. Zar se takva osoba ne moze promeni ili dali ja mogu nesto da izmenim sa nekim nacinom jer ne zelim da ga tek tako ostavim se razvedem isteram iz stana jer nisam takva osoba. Ali on ocigledno ne shvati sta je bracna zajednica. Dali je to sve po tome sto on ne zna za drugacije.
Pozdrav.
Poštovana,
Zaista ne znam u kojoj meri Vi možete promeniti svoga partnera. Generalno veoma malo možemo promeniti druge ljude. Takođe vidim kako iz ljubavi ili nekog drugog razloga želite da ga razrešite njegove odgovornosti. On je odrasla osoba i njegovi roditelji ne mogu biti odgovorni za to kako se on sada ponasa.
Sasvim je u redu da Vi donesete odluku da ćete trpeti taj odnos u njegovim nezadovoljavajućim aspektima u ime ljubavi ili zato što na drugoj strani dobijate nešto što vem je važno, npr. ljubav. Na kraju u svakom odnosu ima dosta toga nezadovoljavajućeg. Ipak to je vaša odluka i Vi za nju imate svoju odgovornost. Takođe možete ostajeti sa svojim patnerom zato što niste takva osoba da ga izbacite. Ali za takvu odluku opet imate svoju odgovornost koju morate biti spremni da prihvatite, naročito ako se on ne bude promenio.
Najzad naš izbor patnera govori mnogo toga o nama. To je protor u kome možemo mnogo ra rastemo. Lični porces i lične promene često su najviše što možemo učiniti za druge.
S poštovanjem,
Nikola
Hvala opet na odgovoru. Ja nisam psiholog ali znam samo da je uticao otac puno na njega jer on je “gledao kako otac maltretira svoju majku jasno prebivao tu zenu zato sto ga je alkoholizam” doveo do toga i decama pricao kako je morao poceti piti zato sto su ga svi ostavili i majka je jednog dana samo resila da njega i svog brata ostavi kod oca i dalje je taj otac pio tezak alkoholicar moram tako da kazem. Na njega je to ostavilo veliku rupu u srcu sto ga je majka ostavila i sto nije bila pored njega jer on nije mogao da nauci kako da voli jer otac se vise nikada nije ozenio. Ja ne zelim da on tako zavrsi kao njegov otac a on nije svesan sta radi sa tim njegovim ponasanjem i ja mu to stalno pricam. I ja bih htela da mu otvorim oci sad dok je mlad a dovoljno je on mladji od mene ovo mi je prvi brak i ne zelim drugi. I ja ipak mislim da ima uticaj okolina kako mi postanemo kad odrastemo … sta sam ja trebala nikad se vise ne udavati posto mi se majka napatila sa oca imao je po ko zna koliko zena onda sam i ja trebala ostati ne udavana. Znaci mene je moja majka i okolinosti naucila da ne mrzim nego da volim.
Hvala vam.