pozdravljam,nisam imao vremena da Vam napisem odgovor na prethodno pitanje pa cu postaviti novo nadovezati se na staro….pazljivo sam procitao sve sto ste napisali u prethodnom odgovoru i imam osecaj da na neki nacin branite svoga kolegu psihoterapeuta kojega ni neznate..u prvim recenicama sto ste napisali da ja ne dobijam u odnosu na novac koji dajem ..mislim da ste malo pogresili ,pre bih rekao da ne dobijam ono za sta ste se skolovali tj imali diplomu,novac je samo potvrda vaseg rada kao i svakoga rada od nas…OSTACU TU UPRKOS NEZADOVOLJSTVU I SMATRACU VAS KRIVIM ZA TO…nisam ostao uprkos nezadovoljstvu jer sam sa svojim terapeutom raskinuo kontakt,jer mislim da za moj problem treba profesionalac , a ne prosecan terapeut…samo jos razmatramo na koji nacin da mi vrati deo novca koji sam krvavo odvajao da bih pronasao sebe…u cemu je problem ako nije sve u novcu..(jedno je teorija drugo praksa)..Napisali ste da sam od samoga pocetka bio nezadovoljan sa svojim terapeutom jednim delom ste u pravu,ali je meni moj terapeut govorio kako je to normalno i kako treba vremena da se upoznamo i normalno je da prvih desetak terapija pacijent pruza otpor…Vimislite drugacije,hm,cudno,sta je istina u svemu tome..koliko treba da traje terapija da bi terapeut rekao do sada smo uradili sve sto smo mogli…ostao sam sa terapeutom zato sto me je on uveravao kako je to normalno,tako da ne mislim da da sam nesto u tom delu bio neodgovoran prema sebi..ipak sam ja klijent,sa druge strane terapeut..prema meni je zivot fer,imam predivan brak,predivnu cerkicu,nezadovoljan sam stvarima koji nemaju veze sa porodicom ,nego u medjuljudskim odnosima…za koje moj terpeut nije znao da nadje resenje..kada god sam izrazavao nezadovoljstvo NASIM RADOM moj terapeut je to smatrao kao mojim buntom,i mojim nekim kako bih rekao,ne prihvatanjem nekih stvari…onda sam se zapitao,pa cekaj u cemu je uloga mog terpeuta u svemu tome,jer u poslednjim terapijama koje smo imali nase terapije su se svodile na CASKANJE a ne na terapiju…posle sam citao sta ste pisali kako Vi vrsite terapiju,ima tu nekih elemenata na kojima se moze raditi..sa obzirom da sam ja raskinuo odnos sa svojim terpeutom i da imam potrebu da idem dalje i da trazim sebe da li bi Vi bili voljni da udjeete u terapijski odnos sa mnom ,pa da probamo i taj nacin ako nisam uspeo sa mojim bivsim terapeutom..mislim da nisam lagan klijent,ali veliki psiholozi ili terapeuti su veliki samim tim sto resavaju velike stvari…tako i oni postaju veliki..ako ste za recite mi kako da stupimo u kontakt ,ako ne opet dobro ja cu traziti dalje…srdacan pozdrav
Poštovani,
Ne delim vaš utisak da bilo koga branim. Jednostvno držim da nije etički korektno da procenjujem rad bilo kog kolege bez njegovog poziva i bez ozbiljnog istraživanja. Najzad ne znam ni da li ni kako bi takve moje procene bile u funkciji vašeg rasta i razvoja.
Lično već na prvoj sensi obavezno kažem klijentima da ne mogu da garantujem nikakve rezultate. Klijent plaća moje vreme i moj rad a ne rezultat. Radim samo sa onim osobama koje su spremne da prihvate taj uslov. Radim dok moji klijenti žele da dolaze. Nekad je to svega nekolko nedeja, a nekad je nekoliko godina.
Drugo, ne mogu da prihvatim da budem Vaš terapeut. Da bih zadržao kvalitet koji me zadovoljava radim sa malim brojem klijenata i taj broj je trenutno popunjen. I što je još važnije, milsim da ja ne bih bio u stanju da vam pružim ono što je vama potrebno ili bi to od mene zahtevalo veće napore nego one za koje sam voljan.
Kao što rekoh sami psihoterapijski pravci i sami psihoteraputi mnogo se međusobno razlikuju. Nije nemoguće da sa nekim drugim dobijete nešto od onog što vam je u ovom odnosu falilo. Zelim vam svu srecu u daljoj potrazi.
S poštovanjem,
Nikola
Dobar dan..postujem Vasu odluku naravno,za novac koji nije za mene trenutno problem mogu da nadjem gde hocu ,pitanje je da li ima potrebe jer sam dosao do te faze kada nema nekoga efekta,tj kada se sama terapija pretvara u filozofiju e tada treba prestati jer koliko sam ja upoznat psihologija se bazira na filozofiji.Sa obzirom kakvo smo iskustvo imali ispocetka na onim pitanjima sto sam postavljao Vama i u par navrata bio nekulturan(to prepisujem anksioznosti i buntu koji u je bio u vrlo visokoj faxzi)mislim da Vi na neki nacin imate strah od mene,jer ste koliko toliko upoznati sa nekim problemima i unapred znate da nemozete da ih resite i kako kazete niste voljni da ih resavate.a sto bi i radili bolje je sa adaptiranom decom i ljudima koji udju u ordinaciju gde misle da njihov sam ulazak pola stvari resava…verujem da sam laksi slucaj da bi pristali,ovako nemojte da se ljutite ali to je odlika prosecnih terapeuta,ali ja Vama naravnonesto to ne uzimam za zlo….razmisljao sam jako dugo ovih dana da ne idem vise na terapije nikakve jer sam shvatio da sam sam sebi najbolji teraput,toliko sam toga prosao da jednostavno mislim da nema potrebe dosao sam do zida koji jednostavno je kraj..samo jos da smirim bunt u sebi koji je u manjem obimu nego sto je bio,i da naucim da kontrolisem emocije…sa svim ostalim sam jako zadovoljan…a to sto sam Vas pitao da li bi hteli da budete terapeut u mom slucaju mozda sam malo i prenaglio jer mislim da bi se nase terapije svodile na caskanje,mozda je i bolje ovako…ja cu naravno posto sam duze na ovom sajtu da postavim nekada neka pitanja,cisto da cujem necije misljenje u vezi necega..pozdrav i sve najbolje u Vasem daljnjem radu i naravno jos vecoj edukaciji koja Vam je neosporno potreba da bi bili vrhunski…pozdrav