Imala sam smrtni slucaj pre mesec dana,od tada cesto imam problem sa bolom u grudima i otezanim disanjem.Kada se nadjem u nekoj situaciji koja za mene nije prijatna trudim se da se sto pre izvucem da bih otisla kuci i plakala.Kako sam pre dva meseca promenila sredinu i dosla u drugi grad da studiram osecam se veoma usamljeno,prazno i tuzno.Na fakultetu je dobro ali ipak se ja ne osecam dobro.Imam osecaj kao da tonem u more negativnih osecanja i to me cesto preplavi da ne mogu da disem.Ne znam da li sam dovoljno rekla ali zbog svih ovih stvari se osecam jako lose,vec dva meseca stalno bolovi u grudima i gusenje i osecaj praznine i usamljenosti me ubija,ne znam kako da se borim sa tim.
Poštovana,
Želovanje je poces u kome se smanjuju faze tuge koju možemo ispoljavati plakanjem, i faze nastojanja da zadržimo i obuzdamo svoja osećanja kako bi smo sačuvali konteolu i kako nas ona ne bi preplavila. Kada stežete svoja osećanja da se ona ne bi pojavila prirdno je da osećate bol u grudima. Nije od velike pomoći da se borite portiv faze žalovanja. Ona ima svoj tok, ove svoje dve faze koje se naizmenično smanjuju i svoj smisao. Obeveze vam opet mogu pomoći da privevremeno mislite na nešto drugo i tako se malo odmorite.
Što se usamljnosti tiče, ako je to nešto što za vas važi generalno a ne samo u novom gradu ona vrv ima veze sa nekim vašim drugim procesima kojima se možete bavoiti kroz psihoterapiju. Ako je stvar u tome da u novoj sredini niste još stigli da stvorite prijatelje, onda razliste o tome da što češće odete kući, kako bi se sreli sa svojim prijateljima. Vrv će vam biti teško da steknete nove prijatelje dok žalovanje traje. Mada, nikad se ne zna, možda baš tuga u vašim očima privuče pogled nekog lepog mladića.
S poštovanjem,
Nikola