Postovani,
trenutno sam u situaciji da moram doneti veoma vaznu zivotnu odluku. Situacija je sledeca: Krenula sam na studije Psihologije u malom gradu koji nikada nisam volela,i prvu godinu sam zavrsila sa veoma uspesnim prosekom ali nikad se nisam osecala lepo ni ispunjeno u tom gradu niti u toj okolini. Nakon zavrsene godine izborila sam se da odem na godinu dana u jedan od najlepsih evropskih gradova gde sam pokusala upisati Psihologiju ali zbog prevelike konkurencije nazalost nisam uspela da polozim prijemni ispit. Sada sam u situaciji ja mogu da biram izmedju povratka u taj grad-a sama pomisao na to u meni izaziva ruzan osecaj ili odlaska u inostranstvo (dobila sam poslovnu ponudu , nevezano za psihologiju) Ova odluka je izuzetno bitna jer cu ukoliko izaberem odlazak u Inostranstvo na duze staze, morati da se na neko vreme odreknem studija , jer cu morati da se posvetim poslu ( postoji mogucnost usavrsavanje u toj struci(medicinskoj)posao je dobro placen, samim tim omogucavam sebi potpuno osamostaljenje ). Psihologija me jako zanima i bice mi zao da napustim studije ali kao sto rekoh svoju buducnost ne mogu da zamislim u tom gradu za koji me vezuju samo negativne emocije i secanja sa druge strane evropski nacin zivota mi se svideo i imam zelju da tamo gradim svoju buducnost. Nadam se da sam Vam dala dovoljno informacija kako biste mogli da me posavetujete , cime da se vodim u donosenju ove oduke,poslednjih meseci samo se dvoumim oko ovde dve situacije i odlazem donosenje odluke sto nije dobro. U jednom momentu odlucim se za jednu opciju a u drugom momentu ipak pomislim da je druga opcija pametnija. Pisala sam i na papir pozitivne i negativne strane i svesna sam da cu koji god put da izaberem biti na neki nacin uskracena ovog drugog ali i dalje nocima ne spavam razmisljajuci koji je put ustvari onaj koji zaista zelim. Nadam se da ce mi vas odgovor pomoci da razresim neke nedoumice. Hvala unapred.
Poštovana,
Koju god odluku da donesete, morate je doneti sami. Svakako, kao što ste i sami rekli, svaka ima svoj put i svaka će u jednom trenutku izgledati bolje od izabrane, ali to je normalno – čovek ima potrebu da kontroliše sve oko sebe, pa i događaje koji se nisu nikada ni desili.
Međutim, pozivam vas da razmislite na duže staze. Koja od opcija vam može doneti, u ovom trenutku, više iskustva i onoga što vam je potrebno? I sam znam veliki broj ljudi koji su fakultet Psihologije upisali i sa 30 godina, završili ga u roku i bave se svojom strukom. Pravilo u upisivanju faksa i njegovom završavanju zapravo ne postoji i predstavlja samo zabranu i fantazije socijalne sredine. Vi ste mladi i sasvim je u redu da sebi date i dužu pauzu kada je studiranje u pitanju.
Sa druge strane, proverite kako je kada pomislite da li možete izaći na kraj sa stresom koji može doneti odlazak u inostranstvo. Sa možda početnim osećajem samoće. Da li je možda nastavak fakulteta sigurniji izbor za vas. Proverite sa sobom, možete li se izložiti toliko novim situacijama?
Srdačno,
Ognjen Vukotić