Moje veliko postovanje.
Ovim putem bih zatrazio Vasu strucnu pomoc.Naime,u mom zivotu su se desile velike promjene.Po zavrsetku mog srednjoskoslog obrazovanja,doslo je doba odluke za dalji korak.Medjutim,posto dolazim iz porodice ne toliko dobrog finansiskog stanja za potpunu mogucnost skolovanja,ja sam se odlucio za odlazak na zapad,te tamo da pokusam svoju srecu.Upisao sam masinski univerzitet u Austriji,i primljen sam.Medjutim,dok sam cekao na odogovore iz Austrije,dobio sam posao kao u jednoj Apoteci kao vozac lijekova,i zabavljao sam se,i poceo da zaradjujem. Tu sam upoznao mnogo uspjesnih ljudi koji su mi ulili nadu u ostanak u svojoj drzavi i pokusavanju izgradnje sebe,kao mladog covjeka.Direktorica je bila zadovoljna mojim radom i pocela mi je govoriti kako bi bila zadovoljna da upisem farmaciju i da se trudim a za posao da se ne brinem.. Ja sam u toj dobi nekako i makeo svoje misli i ciljeve odlaska u Austriju u stranu te poceo da sve vise razmisljam o toj soluciji.Ja sam se i ranije susretao sa problemom,sta dalje,koji fakultet ( jer sam u gimnaziji bio uspjesan iz skoro svih oblasti ).. Nakon odredjenog vremena,papiri su dosli i ja sam otisao.Imao sam velikih problema u pocetku oko adaptacije na taj nacin zivota i sve ostale okolnosti.Stalno sam bjezao kuci,kad god sam imao slobodno na poslu i na kursu,i sanjao o tim nekim svojim snovima da pokusam nesto napraviti u svojoj zemlji.Medjutim,polozio sam jezik i krenuo na fax.Sada,kada bih trebao da zapnem,da kidam sve i dajem sve od sebe,ja dolazim do tog razmisljanja da prekinem skolovanje i da pokusam nesto drugo.Ali u mojoj glavi se pojavljuje griznja savjesti,jer nisam ni pokusao.Ali opet,cilj mi je jako daleko.Imao sam problema i u ljubavnom planu pa me je i to dotuklo.. Mislim,kada bi “ona” bila tu,da bih sve bilo drugacije,da bih uspio..Ali konstanto sam u dilemi,jednostavno imam problem da ne mogu sebe pronaci.
To me jako muci do te mjere da ne mogu funkcionisati normalno.
Hvala na izdvojenom vremenu i nadam se odgovoru. Lijep pozdrav !
Poštovani,
Svaka odluka koju donesemo ima svoju težinu, bile njene posledice lepe ili ružne po nas i po druge. Težinu koje moramo uvek biti svesni i sa kojom moramo da naučimo da budemo. Ljudi vole da znaju sve, te nam tako nije strano da se uvek zapitamo: “Šta bi bilo da sam drugačije izabrao?”. I naravno te odluke automatski delovaće nam poželjnije, lepše, bolje, jer ako nam sada nije najbolje, sigurno bi nam tada bilo fantastično. To je samo pokazatelj da nismo svesni koliko nismo u kontaktu sa sadašnjošću, sa onim što jeste i sa onom odlukom iza koje treba da stanemo.
Naravno, odlazak je izuzetno stresan trenutak za nas. Razmislite o tome da ste napustili sve što vam je do sada bilo poznato, uključujući i jezik. Sve ste to ostavili iza sebe i otišli u nepoznato. Normalno je da su vaša duša i vaš organizam doživeli stres i nesklad. Pokušajte da dozvolite sebi da neko vreme tugujete, kao sastavni deo procesa. Pokušajte da pratite sebe i vidite šta je ono što vam je potrebno u trenutku? Da li je to grabljenje i davanje ispita ili ipak nešto sasvim drugo?
Srdačno,
Ognjen Vukotić