Pozdrav, u braku sam pet godina, suprug i ja nemamo decu, on ima 33,a ja 29 godina. Prve dve godine braka sam bila u fazonu “udala sam se, treba da imam dete” medjutim nije islo, doktor je govorio da je sve u redu sa mnom a suprug nije obavio nijedan pregled zbog finansijske situacije. Onda sam odustala, govorila sam da ne zelim dete i da mi je dobro ovako. I jeste mi ok, ali sad sam otisla kod drugog lekara i rekla je da imam policisticne jajnike, ali dobila sam tablete i to nije nista strasno. Sad opet imam zelju za detetom, ali evo u cemu je jos problem. Moj suprug cesto pije, radi po ceo dan na gradjevini i oni kad idu kuci samo piju pivo..mislim nije on stalno pijan, ali je dovoljno pivo-dva da kad imamo seks on ne moze da svrsi. Seks nam je stvarno odlican i brak nam dobro funkcionise, jedini problem je taj alkohol. Razgovarala sam sa njim hiljadu puta, nekad smo se posvadjali, nekad smo lepo pricali i obeca da nece vise i posle par dana opet ista prica. Ajde mislim se bar vikendom kad je kuci nece ali dzaba, pije i vikendom. I to stalno tako vec 5 godina. A meni to jako smeta i on to zna i nikako da prestane. Kad mu kazem da je postao alkoholicar i da je to problem on se naljuti na mene. Kaze sto vise budem smarala a tim on ce jos vise i onda ja popustim ajde da ne budem dosadna i pokusavam sve to da iskuliram ali opet ista stvar. Na zimu kad ne radi nemamo toliko para onda je ok.mislim ne pije on sad bas puno ali ga brzo uhvati pogotovo kad pije rakiju bude agresivan, samo bi se svadjao. Rekla sam i da cu otici kod mojih i nece me videti on kaze idi bas me briga, a znam da ne misli tako. Htela sam da odem ali nikako to da uradim. Dosta para trosi na pivo, srecom pa i ja radim, bar preko leta i jeseni pa mu te pare ne dam da trosi, a znao je da mi uzme iz novcanika.
Ne zelim da ga ostavim samo zbog toga jer nam je brak dobar,volimo se i lepo slazemo, alkohol je jedini problem.
I kako ja da radim na tome da zatrudnim kad on zbog alkohola ne moze da svrsi, dovoljno je jedno pivo da ne moze, ima erekciju ali ne moze da zavrsi. I on zeli dete kao i ja i razgovarali smo o tome da prestane da mozemo da radimo na tome, ali i to je sve uzalud.
Sad sam previse napisala ali moram da vas upoznam sa situacijom i ne zelim ni sa kim da pricam o tome, jer nema vajde. U zadnje vreme sam ocajna i molim vas za savet.
Hvala vam do neba!
Poštovana,
Izvinjavam se što ste dugo čekali na naš odgovor.
Izgleda da imate razvijenu sjajnu sposobnost prilagođavanja. Možda ste osoba vedrog duha koja ume da prihvati ono što joj život nosi. Vidim da imate važnu sposobnost da pomenete i istaknete ono pozitivno. Ovo su dragocene sposobnosti koje će vam sigurno mnogo pomoći. Hajde međutim da sada pogledamo i ono što je možda manje razvijeno kod vas.
Ideja ličnog rasta i razvoja temelji se na uverenju da ono što nam se događa u životu ima veze i sa nama samima, odnosno da nije ili najčešće nije plod puke igre slučajnosti. Tako nas događaji ili okolnosti u kojima se nađemo navode da spoznajemo sebe i da učimo šta sve možemo učiniti sa tim što smo spoznali. To onda zovemo procesom rada na sebi, ličnog rasta ili duhovnog razvoja.
Ovo što sam naveo je primer životne filozofije, stavova o životu a moj savet vama je da se posvetite razvoju svoje životne filozofije, jer mi se čini da tom planu imate dosta prostora za rast.
Na primer, način na koji postavljate pitanje otprilike kaže da vaš problem nema veze sa vama. Vaš problem je to što vaš suprug pije pa ne možete raditi na dobijanju deteta jer on ne može da svrši. To nema nikave veze sa vama, nema veze sa vašim brakom, nema veze sa vašim odnosom, ima veze samo sa vašim suprugom. Problem je nedge napolju i sada bi ja trebao da vam dam neki čarobni savet koji bi promenio ponašanje vašeg supruga. Takvog saveta međutim nema, ili ga bar ja ne znam. Život je mnogo složenije iskustvo.
Jedino što ja mogu to je da vas pozovem na dugačak i neizvestan put otkrivanja tajni svoga života i svoga bića. Na primer, ja sam imao utisak da je vaš doživljaj da su problemi nešto spolja i nešto na šta Vi ne možete da utičete. Sve ste probali da promenite supruga i ne vredi. Da li vam je ovaj doživljaj, “problemi su napolju i ja sam nemoćna”, već poznat od negde. Da li se recimo vaša majka tako osećala u svom braku ili ste se Vi tako osećali i po nekim drugim važnim pitanjima kroz život?
Takođe imam utisak da Vi ne dopirete do svog supruga. On nije išao da se pregleda, jer nema novca (?) da li on uopšte deli vašu prirodnu zainteresovanost za potomstvo. Šta je sa njegovom životnom filozofijom? Ako ste odlučili da život provedete uz čoveka koji ne razvija sebe i svoju životnu filozofiju, šta vam to govori o vama? Kako će taj život izgledati za 10, za 20 godina? Vi ste se uzeli mladi, on mnogo radi, odsutan je, ne sarađuje na vašem zajedničkom projektu. Da li vam je doživljaj da vas drugi ne čuju, ne vide, da vas podrzumevaju, da ste Vi tu da živite pored njih već poznat iz vaše porodice ili vašeg ranijeg iskustva, iskustva vaše majke ili možda vaše najomiljenije tetke na primer?
Koji bi to bili problemi u vašem braku i vašem životu ako to ne bi bilo ovo što ste naveli? Koje su vaše važne lične teme na kojima radite, na kojima se vaše životno iskustvo i vaša životna filozofija sada oblikuje?
Na primer, ako nađete da su odgovori na gornja pitanja bar delimično pozitivni, onda je vaš životni zadatak da nađete načine da radite na ovom iskustvu. To možete korz čitanje, pisanje, slikanje, vajanje, čak korz gledanje filmova, promišljanje i vođenje dnevnika, savetovanje, psihoterapiju, treninge ličnog rasta i razvoja, ples, glumu, poredak ljubavi (sistemske konstelacije)… Suština je u tome da svoje iskustvo, svoj doživljaj izrazite ili nađete gde je to već učinjeno (roman, film…), tako da vas to podstakne da i Vi ispričate svoj jedinstveni doživljaj i svoju priču. Kako bi vaš život izgledao kao roman ili film? Šta su glavni zapleti i koja mu je logika… Šta bi glavni junak takvog romana o vašem životu trebalo da učini da bi njegovo životno iskustvo počelo da dobija drugačiji smisao i tok? Kakv je smisao njegvih glavnih tema za njegov rast? Možda za početak da počne da važaba da svoje životno iskustvo posmatra kao svoje?
Želim vam puno sreće!
Nikola