postovani sticem utisak da sam se zaljubila u osobu koju poznajem citavih 10 min.Ne znam jeli to moguce?nemam neku volju da izlazim i mislim da cu pogresiti ako tu osobu ne upoznam,placem stalno i ocekujem da ce se pojaviti mada mi svi oko mene tvrde da od toga nema nista..pritom jednom sam ga pozvala i on je bio na poslu,shvatio je to kao uznemiravanje i pozvao mog brata da mu skrene paznju..to stanje kod mene traje citavih dve godine..nervoza,svaki dan plac,iscekivanje..pitanje je mozda i smesno,ali sta biste uradili da ste na mom mestu,da li ckati ako se javi ili upoznati nekog drugog?najgore sto sam ja pocela da mislim da necu biti srecna sa nekim drugim,kako ce se on snaci a on mene ni ne poznaje
Poštovana,
Zaljubljenost o kojoj govorite samo je površinski okidač vaše patnje. Ako je naša sklonost patnji jaka mi uvek možemo pronaći razlog da odemo u njene prostore. Sklonost patnji može imati brojne duboke uzroke o kojima sada ne želim da govorim. Radite na vašoj sklonosti patnji, svesnosti i samospoznaji.
S poštovanjem,
Nikola