imam 28 godina,i kao i svi danas dozivljavam svakodnevno izvesnu dozu stresa,medjutim to sam uvek znala da kanalisem na razne nacine.U poslednjih par meseci,recimo 2-3 sam pocela previse da se opterecujem razlicitim stvarima bez neke velike potrebe i razloga,…i cim me jedna prodje ja odmah nadjem neku novu pa se sa njom opteretim,kao da mi je u zivotu dosadno pa imam potrebu da stalno budem zabrinuta za nesto.Inace sam po prirodi vrlo savesna i postena,rekla bih i previse,nikad ne bih nekom ucinila nesto nazao,ako ne mogu da mu pomognem sigurno ga necu ni na koji nacin ni povrediti.E sad,sta je konkretno moj problem zadnjih dana….Opsela me neka misao,tj.strah od toga da ne povredim svog partnera (pri tome ne mislim fizicki,nemam misao da bih bila agresivna),vise je to kao neka psihicka povreda ako me razumete…strah npr da ga ne prevarim,iako to ne zelim ALI NIKAKO NE ZELIM!i sad,pocinjem, da se tako izrazim, da „tripujem“ neke stvari,tj.situacije…Npr,ako se nadjem sama u prostoriji sa nekim drugim muskarcem,mene odmah prodje neki strah,neka misao da bi tako nesto moglo da se desi IAKO PONAVLJAM TO NE ZELIM…i sad,prodje ta situacija,i narednih par dana mene muce te opsesivne misli i strah tipa sta bi bilo kad bi bilo,onda krenem da razvijam film i scene u glavi,toliko da pocnem da sumnjam da se nesto desilo iako sam svesna da su te sanse ravne nuli….kao i da se 150 % nista nije desilo.Ali te misli i slike koje mi prolaze kroz glavu su tako prisutne i ometajuce,onda me grize savest zbog neceg sto ustvari nisam uradila,samo jer mi je ta misao pala na pamet….Ne znam da li je to OKP ili nedaj Boze nesto drugo!?Onda pocnem da trazim dokaze da se nista nije desilo,iako sam svesna da nije,i tako u krug.Ovo me bas zadnjih par dana ubija,inace funkcionisem normalno…za sada…Da napomenem da sam to njemu sve ispricala,da me razume i da se sad trudimo da to zajedno prevaziđemo…Ne znam da li bi trebala da se obratim nekom strucnom licu u vezi toga,da li postoji opasnost da ce se moje stanje produbiti,ili da ova misao moze da prodje i ode kao i druge?
Nadam se brzom odgovoru
Poštovana,
Izvinjavamo se što ste dugo čekali na naš odgovor.
Na osnovu ovoga što ste napisali stekao sam utisak da su značane teme za vas rad na temama krivice i stida. Krivica je često u vezi sa temom agresije i asertivnosti (podrške za posezanjem). Razmislite o eventualnim strahovima od autoriteta i o svom valitom osećaju povređenost ili možda ugroženosti.
Same po sebi prislne misli nisu opasne. One su skriveni impuls koji je zalutao. Taj impuls obično je u vazi sa agresijom koju se plašimo da oslobodimo. Potsikivanje kreativnih impulsa obično je reakcija na strah od odbacivanja…
S poštovanjem,
Nikola
Postovani,hvala puno na odgovoru.Ne znam kako da prestanem da o tome razmisljam,non stop mi je u glavi,samo motam film da li sam to nesto uradila iako znam da je to smesno i da nema sanse da se desilo,ali ne mogu prestati da trazim potvrdu da se nije desilo samo da bih se smirila.Bojim se da ovo nije neka psihoticna reakcija,svesna sam svega ali se ne mogu odupreti.Pomisao na to mi stvara takav osecaj krivice i grize savesti,naravno znam bez razloga….ali inda mi bude muka,slabo jedem i samo se vrtim u krug.Ne bih da pijem nikakve lekove,da li moze proci samo od sebe ili je nesto ozbiljno sa mnom?
Poštovana,
Da se malo našalim, ono što se vama događa je veoma ozbiljno i važno. Ništa u životu nije ozbiljije i važnije do naša potreba da unosimo svesnost u svoje procese i da rastemo. To je način na koji se manifestuje naša kretivna energija a kada ona zastane, rezultat su simptomi.
Da li je vama potrebna terapija lekovima ja ne mogu da znam. Molim vas da se u vezi te vrste konsultacije obratite svom lekaru.
S poštovanjem,
Nikola