asked 10 years ago
Da li je normalna osobina biti izuzetno samoživ, u svakom smislu te rječi? Naime,moja rodica ima nepuno 40 godina, nije udata, zainteresovana je isključivo za provod, putovanja, radi privremene poslove, ne obraća pažnju na majku, oca, brata i ostale članove. Nikada se ne javlja gdje je, jer joj je to smaranje. Nije je briga da li će nekoga uvrijediti. Lako sklapa ”prijateljstva” i ekstremno je isključiva, te ih i okončava ako joj se ne dopadne samo jedna osobina, ili ako neko kaže nešto što joj ne odgovara. Ne osjeća grižu savjesti za bilo šta što uradi, za stvari koje jedan savjestan čovjek ne bi učinio. Da li tu ima pomoći, šta mislite? Može li biti da se radi o nekom poremećaju zapravo?
Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago
Također, ne može da bude na jednom mjestu duže vrjeme, jer joj dosadi i ima potrebu da se seli iz gradova u gradove. Jednostavno nema mira ni sama sa sobom, ako nije nostop u pokretu.
Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago
Poštovani/a,
Razmislite na koji način vas njeni postupci pogadjaju? Kako ona utiče na vas? Šta ćete dobiti menjajući je? Kako želite da joj pomognete? Da li ona uopšte želi da joj se pomogne? Kako vi njeno ponašanje vidite kao problem?
Ovo je blog ličnog rasta i razvoja i ne bi bilo u redu baviti se trećim licima, koja uopšte nisu ni dala dozvolu da se njima bavimo. Možda ona jednostavno funkcioniše na taj način, te nema potrebe stavljati dijagnoze nekome koga ne možemo da prihvatimo za ono što ta osoba jeste. Stoga razmislite da radite na pregovaranju razlika, na prihvatanju drugačijeg stila života i vašim ulogama sa tom osobom.
Srdačno,
Ognjen Vukotić