U vezi sam skoro godinu dana.Veza tece odlicno,medjutim,u skorijem
periodu pocela su da mi se javljaju cudna osjecanja u vezi mog
partnera.Ta osjecanja ne umanjuju to da zelim manje da budem sa
njim,ali jednostavno,cudno se odsjecam,kao da nisam vise zaljubljena.
I iako mislim da je kraj,to prodje i opet je sve divno i osejcam se
isto,bez ikakvog pritiska koji sam osjeecala u tom periodu. Mnogi mi
govore da je to mozda zato sto prelazim u ozbiljniju fazu veze,gdje ne
osjecam konstantnu potrebu za njim. Samo znam da ga volim i necu da
ovo zavrsi,ali zanima me sta se desava sa mnom. Odjednom se osjecam
anksionzno sa njim,ali u drugom trenutku odlicno.Kad pomislim na to da
ne bih bila sa njim,osjecam nesto ruzno i ne zelim to.
Samo zelim da ovaj ruzni osjecaj prodje i da nam sve opet bude lijepo.
Ovaj osjecaj ne umanjuje to da ja zelim da budem sama ili bez njega uopste. Kad god se trebam vidjeti sa njim osjecam nevjerovarnu srecu,cak i u periodima kad se osjecam anksionzno.
I u tim trenucima me obraduje njegov poziv i svaka poruka. Kad god mi je lose,pomislim na njega i svi se problemi rijese. Vidjanje sa njim mi je na neki nacin ispunjenje dana.
Ne znam da li to sto ga moja mama ne voli i sto konstantno govori
lose u njemu utice na mene i na moja osjecanja prema njemu ili to sto
nam na pocetku veze i nije bilo toliko savrseno zbog njegovog malo
sebicnog ponasanja,koje se sada uopste ne osjeti,jer se stvarno
promijenio..Mnogi mi kazu da sam gledala previse filmova,pa mozda imam pogresnu predstavu o ljubavi..Takodje imam tendenciju da pretjerano razmisljam i analiziram stvari koje se odviraju u nasoj vezi.Nekada sam tako opusteno,a nekada uhvatim sebe kako previse razmisljam.
Ne zelim drugu osobu,samo njega.Ni sa kim se ne vidim u buducnosti.Samo zelim da znam zasto se u isto vrijeme sa njim osjecam savrseno,ali sa drugestrane i anksiozno i cudno,jer stvarno nije lako podnositi dvije vrst osjecanja u isto vrijeme. Zbog toga se osjecam pomalo tuzno i depresivno. Mnogo ga volim i stvarno ne grize savjest zbog osjecanja kroz koja prolazim…zelim samo da sa nama sve bude u redu.
Poštovana,
Vidim da je vaša veza jaka i veoma mi je drago zbog toga. Ništa nije lepše i vrednije nego snažne veze koje iskusimo. To je velika blagodet.
Nažalost, bez istraživanja ne mogu znati da li i na koji način vaša anksioznost ima veze sa vašim partnerskim odnosom. Stoga ću sa vama podeliti samo jedan svoj utisak.
Zaljubljenost s vremenom prestaje i prelazi u ljubav. To je manje spektakularno ali dublje osećanje. Prirodno je da se početna euforija smanjuje, to nije ništa loše, naprotiv, to je način na koji zaljubljenost prerasta u ljubav. Možda ovaj proces u vama stvara strah jer osećate da se stvari menjaju pa vas to zbunjuje.
Drugo moje zapažanje je da u više navrata koristite reč “savršeno”. Iako se ponekad u životu osećamo savršeno, život nije niti će ikada biti savršen. Ni mi, ni naši partneri ni naši odnosi ni naša dela nisu savršeni, i niti mogu niti treba da budu jer tada ne bi bilo prostora za rast i razvoj. U istom smislu i anksioznosti i sumnje i dileme takođe su neizostvni deo života. Iako svi možda težimo savršenosti, jednako je važno uvažavati, prihvatati i poštovati nesavršenost, sumnje, strahove. Bez nje ništa ne bi imalo smisla.
S poštovanjem,
Nikola