asked 10 years ago

Poštovani, u vezi sam sa svojim dečkom 18 meseci. On je zaista osoba u koju sam bila zaljubljena kao malena devojčica i sa njim sanjam sve. Ali ja sam premlada. Imam 18 godina. U poslednjih mesec dana, desilo se nesto užasno. Otišli smo na rodjendan zajedno, on je mnogo popio terao me od sebe, odbacivao i slično. Preko čega sam ja prešla jer se plašim da ga ne izgubim. Rekao mi je da ga nerviram, da sam glupava, izvređao me je kao najgori neprijatelj. Sutradan je došao kod mene da mi se izvini, i plus me je napadao da imamo seksualni odnos. Nisam imala izbora morala sam da ga pustim da ode, jer mi je jako smetalo sto je bio grub. Sve se smirilo, sve je sada super. Ima druga koji je raskinuo sa devojkom. I ja sam puna razumevanja mogu da razumem da zeli da bude sa njim jer mu je teško, ali isto tako on zapostavlja nas odnos. Meni je drago sto on izlazi, ali me iznervira to sto mi ne javi na vreme da se necemo videti jer ja onda ostanem kuci i cekam da se on javi kada dodje. Pre dve veceri zeleo je da izadje ali mi nista nije spomenuo, odneo me je u susedno mesto ma rodjendan i na tom rodjendanu se moje drustvo pripremalo za izlazak, ja sam ga nazvala da dodje po mene a sa drustvom nisam izasla. Jer mi je bilo prece da budem sa njim. Kada je došao po mene pitao me je da li bih se ja ljutila ako bi on izasao. Mene je u tom trenutku to pitanje toliko iznerviralo. Samo sam se zapitala zasto jednostavno nisi mogao to da mi kazes kada si me odneo na rodjendan da znam da i ja sebi isplaniram vece. I tu ss naljutio jer nije na kraju izasao. Sinoc sam zelela da resimo to. Samo sto postoji problem. Nas dvoje ne mozemo da razgovaramo, svaki razgovor se svede na svadju i vredjanje. Rekao mi je da ga nerviram da mu idem na zivce. Da ga samo moja pojava nervira, kada sam to cula zelela sam da odem kuci jer zasto bih ja ostala sa njim ako ja njega vec toliko nerviram? Nije mi dopustio. Jer je zeleo da budem sa njim. Isto tako se naljutio sto ja svojim drugaricama koje imam samo dve pricam o nasim problenima jer nemam kome. A bude mi tesko. Imala sam tri drugarice koje sam izgubila jer mi je on bio preci. Stekla sam sada dve. Meni kada je tesko imam potrebu da pricam da mi bude lakse, da me neko posavetuje da mi neko kaze sta je ispravno. Njega to nervira. Njega nervira sto ja od drugih trazim savet. Ne znam koju aktivnost da ubacim u nasu vezu da ne bude sve monotono.. ne znam sta da radim da mu sa mnom bude zabavnije, ne znam cemu to njegovo ponasanje.. osećam kao da imam kamenjenu grudima nesto me gusi, osecam da psihicki tonem da ne mogu da izdrzim to njegovo ponasanje, mozda je problem jer mi je to prva veza, ne znam.. Pomozite mi molim Vas, recite mi Vaše mišljenje.

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

Poštovana,

Smisao veze je uzajamno poštovanje i razumevanje svojih partnera, a ne samo bivanje sa njima. Jako je važno, da kada već odlučimo da se sa nekim povežemo, ne izgubimo sebe i sa time naša prava data od rodjenja. Jedno od takvih prava jeste da zahtevate da se vaše biće poštuje, što vi i radite.

Vodjeni strahom od napuštanja i samoće, kao jednim od najvećih strahova čovečanstva, mi ne prestajemo da gubimo sebe u vezi, a sav naš fokus sa nas samih prebacujemo na naše partnere. Onda kada maksimalno zapostavimo sebe u vezi, rizikujemo da svu odgovornost o nama samima svalimo na partnera, a to može biti, čak i zvuči samo po sebi prilično zagušujuće.

Leka medjutim tome nema. Ljubav jeste jedna energija koju mi možemo osetiti celim našim bićem, ukoliko je oko nas. Samo se prisetite osećaja prihvaćenosti i razumevanja kada ste sa onim osobama koje volite i koje vole vas. Na pragu napuštanja, naša duša teži da održi kontakt sa onim trenucima koji su lepi i kroz to nas ponovo povezuje sa našim partnerima, bez obzira kakvo njihovo ponašanje bilo prema nama u tom trenutku. To je način duše da se sačuva od samoće.

Vi ste mladi i vama je ovo prva veza i siguran sam da će u jednu ruku biti najintenzivnija, jer sada učite kako da budete sa drugom osobom, učite kako i kada da povučete granicu, učite kako da tražite ljubav, kako da je prihvatite. Nesigurnosti u prvoj vezi jesu sasvim prirodne, a strahovi zagarantovani deo. Dajte sebi vremena da se ponovo povežete sa sobom i sa vašim željama, bez razmišljanja o drugoj strani, o njegovoj reakciji, o njegovoj ljubomori, dopuštanju, o njegovim željama, uopšte o njemu. Pokušajte da ponovo budete vi sami i preuzmete na sebe odgovornost o tome, kako, kada, gde i sa kim ćete provoditi vreme. Ukoliko odlučite da ovu vezu spašavate, jedini način da unesete nešto novo jeste da unesete sebe, kao celovitu osobu koja neće svoje dopune tražiti u partneru, već će samo doprinositi jačanju veze.

Imajte u vidu da ne svaljujem celu odgovornost na vas. Odgovornost je i na njemu, jer kontakt i vezu stvaraju dve osobe. Stoga je važno da podržite sebe mišlju da imate svoje granice za razumevanje i da znate gde se te granice u vama nalaze. Isto tako da shvatite da je prekidanje veza takodje vredno iskustvo u životu i da svakako ne ostali sami i bespomoćni. Pokušajte sebi da dozvolite da možete da birate. Ukoliko vidite da se ponašanje ne menja, ukoliko vidite da ljubav spašavate kroz sećanja i ukoliko i dalje osećate pritisak u duši, svakako savetujem da pratite ono što mislite u tom trenutku da je najbolje za vas.

Srdačno,
Ognjen Vukotić