Krenula sam u prvi razred srednje skole. Uklopila sam se u drustvo(donekle, nemam bas najbolji odnos sa popularnim djevojcicama). Naime moj provlem je sto imama izbacenu gornju vilicu a sa tim i komplekse. Zubar mi vec duze vrijeme odlaze stavljanje proteze i mislim da je ove godine necu staviti. Sa kompleksom sam se borila tako sto sam ucila i nijesam se fokusirala na to a i drugi mi nijesu spominjali moj problem , ali kako je srednja pocela stvati su se promijenile. Drugarica mi je rekla kako je cula da su dvije djevojcice rekle da izgledam kao zec, onda jedan djecak mi je rekao da nijesam lijepa i sl. Rijetko se smijem i cesto krijem svoje lice zbog kompleksa. Pravim se da mi ne smetaju uvrede drugih, ali kada se sve nagomila samo odem i dobro se isplacem. Ovo je prvi put da sam sa nekim podjelila ovu pricu. Nadam se da mozete da mi pomognete.
Ćao,
Pre svega, hvala ti na što si odlučila da podeliš svoju priču sa nama. Moram da pohvalim i to što si dovoljno hrabra da odlučiš sa se suočiš sa realnošću u kojoj ti imaš komplekse.
Svakako znaj da ćeš u nekom trenutku protezu staviti i vilica će ti se vratiti. Imao sam sličan problem kao i ti, sa gornjom vilicom. Bio sam besan na zubara jer je odlagao stavljanje fiksne sve do mog polaska u treći razred. Ali šta je bilo pre toga?
Pa vidiš bilo je ljudi koji su se podsmevali, koji su vredjali i čije su reči znale mnogo da bole. Život je takav da će takvih ljudi uvek i biti. Pokušaj situacije oko sebe da reinterpretiraš, na pozitivno. Jednostavno, ljude oko sebe ne možeš da menjaš, ali svoju percepciju sveta možeš. Dakle možeš da izabreše da to što oni kažu nije bitno. To je zapravo i tačno, ono što drugi kažu o nama, ne treba da bude bitno.
Ukoliko ti je teško i treba da plačeš, toga ne treba da se stidiš u redu je. Na taj način dozvoljavaš sebi da budeš tužna, a to je jedna od osnovnih ljudkih emocija.
Fokusiraj se na one odnose sa ljudima koji su prema tebi dobri, sa kojima imaš prijateljstvo; one koje voliš i koji tebe vole. Ignoriši ostale, verovatno će te boleti kada nešto kažu, ali vremenom ćeš na to prestati da obraćaš pažnju. Kompleksi će proći sami od sebe, a još brže ako svesno budeš radila na njima. Nastavi da posmatarš sebe i svoje emocije. Uhvati sebe kada si tužna ili besna zbog svojih kompleksa i kaži sebi: “U redu je.”
Budi nežna prema sebi i svom izgledu, jer ćeš samo na taj način sebi dati onu ljubav koja je potrebna da bi se kompleksi umirili i u jednom trenutku nestali.
Pozdrav,
Ognjen
Ja želim da dodam da svi mi imamo komplekse, ma kako izgledali. Samo onaj ko ne poznaje sebe misli da ih nema. I sve će to na kraju doći na svoje i svi će se u tvom odeljenju pokazati ko su i šta su. Ne brini, tek ste se upoznali. Prihvatće te. I baš zato što si drugačija i svoja poštovaće te oni koji imaju mozga u glavi. A oni drugi ti stvarno nisu potrebni. Sonja