Postovani, pre 10 meseci sam bila u jednom savetovalistu za virusne hepatitise i HIV koje se nalazi u sklopu jedne klinike za infektivne bolesti.
Imala sam strah zbog jednog i jedinog odnosa u mom zivotu. iz zelje da ne bih razmisljala o tim bolestim odlucila sam se na testiranje u nadi da ce tu moja zabrinutost po tom pitannju nestati. Medjutim ispalo je jos gore.
U savetovalistu su mi odradili test iz sline na HIV, bio je negativan a testova na hepatitis nije bilo. Bilo mi je jako neprijatno otici na to mesto, u tom trenutku sam uglavnom strahovala od cinjenice da ce neko mozda da me vidi, da pomisli svasta, otkud ja na takvom mjestu i sl.Nisam razmisljala o mogucnosti zaraze prilikom testiranja, to ce da mi se javi kasnije i traje sve do dan danas.
Po dolasku kuci, pocinjem dodatno istrazivati na internetu o virusima hepatitisa, tako da mi je samo informacija da virus prezivljava u vanjskim uslovima od par sati do par dana te da do infekcije moze doci i preko nekih drugih predmeta a ne samo sa osobe na osobu bila dovoljna da ja u svojoj glavi pocnem prevrtati neke moguce a i nemoguce stvari. No svakako bile moguce ili nemoguce one su tu stalno, tako da tu nastaje moja prava opterecenost. Pocinjem da se plasim da sam virus preko odece prenela u domacinstvo, da imam neke zarazne faktore na knjigama i uopste stvarima koje su bile u mojoj blizini u tom periodu posle testiranja tako da tu pocinje i moja opsesija pranja ruku koja je sad u zadnje vrijeme poprilicno ucetala. Ako dodirnem neki predmet za koji znam da je u tom periodu bio u mojoj blizini ako je neizbezno da ga koriszim obavezno posle perem ruke ili izbegavam takve stvari. Nedavno sam puno stvari iznela iz sobe koje me podsecaju na to. Sto se tice nekih novih stvari kada ih dodirujem sve OK, ali kada dodirujem te starije osecaj katastrofa. Cak i ako dodirnem oko i osetim suzu na ruci moram da perem ruke istog momenta, poslije pirenja nosa takodje, prilikom jela pazim da svojom viljuskom ne dodirujem hranu koju ce jos neko da jede..takodje cim vidim svoju krv, takodje dobijam ogroman strah, znaci od svih tih telesnih tecnosti u kojima virus moze biti prisutan i sl.Sve to zbog straha od moje prve posete tog savetovalista i pomisli da sam na neki nacin tom prilikom pokupila virus.
Ja sam 4 meseca posle tog prvog testa otisla u jednu privatnu kliniku da bih odradila te hepatitise koje nisam tom prilikom i ponovila sam HIV. Nalazi su bili negativni, hvala Bogu, medjutim sledeci strah je bio taj sto sam onda pronasla informaciju da je za prikazivanje virusa u nalazu potrebno i do 6 meseci a u mom slucau su prosla 4 od tog prvog testiranja do drugog. Sada od tog testiranja prvog ima 10 meseci, a od drugog 6 i ja i dalje imam te strahove, opsednuta sam time. Ne mogu normalno funkcionistai. Sta mi preporucujete kako da se oslobodim ovih strahova? Da li trebam ici i na trece testiranje? Moram napomenuti da sam sad u najgorem stanju od tih 10 meseci koliko traje to sve…. stalno perem ruke, vise nista ne dodirujem kao pre. Sta raditi u ovom slucaju? Unapred zahvalna.
Poštovana,
Problem koji Vi imate, prema svojoj simptomatologiji svrstava se u grupu neurotskih, anksioznih poremećaja. To je jedan vrlo široka grupa teškoća od kojih u manjoj ili većoj meri patimo svi mi, dakle grupa poremećaja svojstvena svakodnevnom, normalnom životu.
Proučavanje anksioznosti dovelo je da zaključka da se naši strahovi, osećanja i unutrašnji konflikti nekad pomeraju, izmeštaju napolje i projetuju na neki oblik spoljašnje opasnosti, npr. na zaraze. Mi tada svoje strahove fiskiramo na zaraze i možemo razviti razne načine na koje nastojimo da kontrolišemo “opasnost”. Tako razvijemo nešto što se zove opsesivno kompulsivni sindrom). Ti načini, npr. pranje ruku, učestala testiranja itd. mogu ali i ne moraju dovesti do krtotrajnog olakšanja. Razlog tome je što suština problema i nije strah od zaraze, već je to samo maska, samo površina na kojoj se naše unutrašnje teškoće manifestuju, samo ono što smo odabrali da zameni naša prava strahovanja i prave probleme.
Ovim pomeranjem mi dobijamo izvestan psihološki profit da tako kažem, tako što ih koristimo kako bi izbegli da počnemo d se suočavamo sa sobom. Umesto da se bavimo istraživanjem i razumevanjem sebe, mi se bavimo borbom protiv nepostojeće zaraze.
Mentalne teškoće, mada bez nekog naročitog opravdanja izazivaju dosta stida. Naš zdrav razum je ono našat smo izrazito ponosni. Kada problem nije u nama nego je negde napolju (virus) to je ipak podnoščjivije nego prihvatiti da je problem u našem unutrašnjem, psihološkom svetu, kojeg nažalost savremeni čovek okrenot ka spoljašnjosti veoma slabo poznaje. Tako se ne bavimo svojom ranjivošću, osetljivošću, nezdovoljstvima, osećajem nepravde i bola, strahom pred preprekama samorealizacije i ispunjavanja života smislom, strahom pred budućnošću, pred prolaznošću, strahom od ljudi i njihovih procena, strahom od svoje nesavršenosti i samoprihvatanjem, verom, nadom, radom.., već se bavimo nečim jednostvnim i jasnim a to je strah od bolesti.
Elem, možete živeti u hemijskoj čistionici i testirati se svaki treći dan to vem ne će mnogo pomoći jer bazični problem nije strah od virusa. Potreban vam je dobar psihoterapeut, volja, poverenje i snaga da ga posetite i terapija kroz koju će te polako otkriti gde su zapravo vaši strahovi i zastoji, šta je suština vašeg straha od ljudi, vaše nesigurnosti i anksioznosti. Kako se budete povezivali sa svim onim stvarima koje pokušavate da sakrijete od sebe tako će te jačati u razumevanju i prihvatanju sebe te će vam biti bolje i simtomi koje ste opisali polako će da se povlače.
Od izvesne pomoći možda bi mogli biti i lekovi. Neki psihijatri naglašavaju važnost upotrebe lekova kod lečenja OKP-a tako da se za pomoć možete obratiti i svom psihijatru. Medikamentozna terapija može biti značajna podrška psihoterapiji.
S poštovanjem,
Nikola
Isti problem imam takođe prošle godine u januaru imao odnos i posle 3 meseca uhvatio me strah i panika i počeo od tada da se testiram ili vadim krv na hiv evo već godinu i četri meseca skoro samo se testiram a negativan da li je ce razgovor sa psihijatra da pomogne.hvala puno na odgovoru.