Bog! Htjela bih vas upitati za narcisoidni poremećaj ličnosti, ja mislim da moj partner ima taj poremecaj. Živimo zajedno 2i po godine. On je dosta stariji od mene, meni je 25 godina njemu duplo više iako fizički ne izgleda da ima toliko godina. Ja sam odrasla sama majka me ostavila kao bebu, do pete godine sam bila kod kednog starijeg čovjeka kojeg sam zvala djedom i koji je bio jedina osoba koju sam smatrala obitelji, s pet godina uzela me njegova straija kćer koja je godinama lječila komplekse na meni jer je bila sama a muz s kojim je bila ju je ostavio radi druge žene i to se završilo s time da je ona njega udarala a ja sam bila glavni krivac sto se njen brak završio i krivac za sve lose sto joj se dešava. Pored svakodnevnih uvreda ti si smeće i da ti mene nije bilo davno bi negdje krepala, ja sam se brinula o njenom ocu DJEDU jer je 9 godina bio u krevetu nepokretan. Sa 18 napunjenih godina jedva sam čekala da odem od ove žene i htejla sam djete sa dečkom koji je na kraju se ispostavio sve samo ne ono čime se predstavljao. Tako da sam trudna 2 mjeseca ostavila ga i sa 19 godina rodila sam curicu. Od tad se snalazim sama, ne izlazim nikad znala sam raditi i po 20 sati dnevno cak sam jedno vrijeme i boce skupljala ali me nije sramota jer nisam nikome ukrala. Muškarac s kojimsam u vezi za citavog svog zivota je imao najduzu vezu 3 godine iz koje ima kcer s kojom vec 10 godina ne razgovara a dijete je napravio i to su njegove rijeci jer je ta zena bila bogata a on tada nije imao novaca pa kao nece sirotinju praviti. 2 godine me vukao za nos radi sve da te zavolim, s tim da sam ččistila kucu svaki dan jer mu nikad nije čisto,rezala mu nokte, šišala ga, masirala po DVA-TRI sata svaki dan, jela sta on kaže ,oblačila, pričala kako on hoće, cak boju kose promjenila jer stvarno sam htjela da imam tu “LJUBAV”. A dobivala sam stalno uvrede i NIKAD NIJE DOVOLJNO TO STO UČINIM. Zadnjih 6 mjeseci kad sam pronasla clanak o NPL prestala sam sve to raditi i posvetila se sebi, jer citavo vrijeme sam mislila da je problem u meni, da je takav jer je njega takodjer majka ostavila kad je bio mali i tocno se u razdovoru s njim primjeti mržnja prema zenama. Po njegovom sve su zene glupače, ljubav je interes i emocije su za idiote. Stalno laže, nikad ne ucini ono sto kaze, kontradiktoran je. I vecina prijatelja su mu kriminalci lopovi i s njima ostalje po 18 sati da pije u svojoj kafani i kao on pravi posao a poslje kaze da on ima toliko novca da ga promet ne zanima. Ali ne moze izdrzati tjedan dana bez alkohola. Mjesecima mu govorim da sam nesretna i kad plačem smije mi se u lice. Nedavno mi je rekao da sam ja dovedena kod njega da ga služim sad kad neću mogu ici. Prije godinu dana saznala sam da mi je majka u umobolnici, međutim ne bi tamo bila da ima ikoga da provjerava da li uzima ljekove. Ona ima pravo izaci u obliznji kafic i s obzirom da sam ja ocekivala da necu moci ni pricati s njom sasvim pristojno je pricala sa mnom i prisebna je. Imala je grozan zivot, velike traume i zato je tu gdje je. Kad smo bili u autu da ju posjetimo to mi je bio prvi put da ju vidim sa 23 godine on mi se u autu smije jer sam bila nervozna jer nisam znala u kakvom je stanju. On se smije i pita njeces valjda plakati hahahahah? Tad sam pocela istrazivati i od tada sam upoznata sa NPL. 6 mjeseci sam mu govorila da posjetimo psihijatra radi toga sto je on odbijao, i jednom kad me je izvrijeđao ja sam se izderala na njega i on meni kaze da sam luda. I ja ga pitam bi li radiene otisao psihologu tako da ga nagovorim da odemo. Na to je pristao. Nakon toga se desilo ponovo situacija da me slagao izmanipulirao i ja sam vikala na njega jer ne mogu vise laži primjetila sam da je svojim prijateljima lopovima (koji ga svi iskoristavaju a prema meni je nevjerovatno škrt) rekao im je svima za moju majku i da sam ja ludjakinja i ljencina tako sa ga sazaljevaju. Izvinjavam se na predugom pitanju, stvarno bila sam uvjerna da gubim razum jer on sve preokrene. Kad sam ga upitala je lu mu svejedno ako odem odgovor je kupiti će on drugu jer je imao velik broj sponzorusa. A davno sam imala predosjecaj da ce sve ovako biti nakon 3 mjeseca sam ga htjela ostaviti i kad sam pricala sa svojom kcerkicom tad je imala 4 godine ali je izrazito inteligentna ona mi je plakala da onda nece imati tatu, a on se (bar nesto) dobro ponasa prema njoj. I takoda sam pomislila s vremenom ce vidjeti tko sam ja zavoljeti ce me, mislila da je takav zato sto ga je majka napustila pa nema povjerenja, međutim ništa. Nikakve emocije ništa. Ako ja ne postoji ne trazim nista i ispunjavam sve njegovo onda smo ok. Ako ne, luda sam. Molim vas recite mi vaše mišljenje i izviniavam se jos jednom zbog dugog teksta. Jvala vam .lijep pozdrav