Postivani imam 24 god i u vezi sam s deckom godinu dana od kada zivimo zajedno cini mi se da se mnogo vise svadjamo pre par nedelja smo se ozbiljno posvadjali i onda seli i popricali i zakljucili da poboljsamo komunikaciju. Dosta nam je bolje medjutim ja se cesto osecam kao da mi je u jednom trenutku toliko lepo a u drugom se osecam kao da zapravo vise ne verujem u nas kao da ni sama be znam sto sam s njim tada pomislim da nisam jaka osoba da raskinem pa sam jos uvek s njim i tako stalno cas je odlicno a cas mi se jave tako neka druga osecanja i ne znam sta da radim da li je to samo neka faza ili ata je upitanju?
Poštovana,
Biti u vezi je psihološki veoma zahtevno stanje. Često nam je teško da izdržimo i sami sa sobom, a kada pored sebe imamo još nekog, sve se maksimalno usložnjava, a naši demoni izbijaju na površinu. Posebno je zajednički život psihološki zahtevan.
Veza i zajednički život, dakle, za svakog od nas je zahtevna i traži stalan rad na sebi, svojim zastojima i probemima. Svi ih imamo, a kako rekoh patnerski odnos ih probudi.
Kako ja ne znam ništa o vama ne mogu ništa adekvatno da zaključim o vašoj nestabilnosti o kojoj govorite. Mi smo složena bića, a naši odnosi su još složeniji i pozivaju nas na ozbiljno istraživanje sebe, valjda to i jeste smisao našeg postojanja. Dobar način da radite na tome je psihoterapija.
Normalno je da kada živimo zajedno, zaljubljenost polako nestaje i ostavlja za sobom prazninu koju može ispuniti ljubav. Kada sa nekim živimo to svakako ne može stalno biti lepo, ponekad je dosadno, ponekad je teško, konflikti su sastvni deo odnosa, oni su potrebni ali da bi iz njih izvukli dobrobit a da ne bi bili potrebni potreno je da vežbamo da razumeo sebe, drugog i da to iskomuniciramo (zadatak za ceo život).
Želim vam puno reće!
Nikola