Postovani,

Igre dramatizacije, ili glume, su sasvim normalan deo detinjstva. Deca zamisljaju da su kuce, mace, cudovista, vestice, i u tome uzivaju. To je pokazatelj zdrave i zive maste, i kreativan je izraz malog bica. Sta Vas tacno zabrinjava? Sama igra ili nacin igre? Ono sto Vi mozeteda uradite igrajuci se sa njom, je da dok je u ulozi mace, pridjete i kazete npr ” Zdravo. Ko si ti? ” pa ona kaze da je maca, a onda se ukljucite u nastavite ” Odlakle dolazis maco? Cija si ti? Kako se zoves? ” i slicno, pa u zavisnosti od njenih odgovora nastavite pricu. Kroz deciju igru a posebno kroz uloge, njima je mnogo lakse da iskazu svoja osecanja i nesvesne sadrzaje. Slusajte sta Vam govori pa cete mozda neki put cuti nesto znacajno o cemu cete moci i dalje kroz uloge da pricate i da malo razradite. Sto se tice majcinog odsustva, o tome mozete sa njom pricati, pitati kako se oseca, da li joj mama nedostaje, da li je mozda zbog toga ljuta ili tuzna? I nastaviti dalje razgovor o njenim i Vasim osecanjima. Tako da sam sadrzaj iz uloge mace i kuce moze doneti uvid i u njena osecanja vezana za majku. Mozete pitati Maco cija si ti? Imas li ti tatu? A mamu? A gde su ti oni?” . Pustite se, igrajte se sa njom i tako mozete dobiti mnoge odgovore.
Pozdrav

Brankica