molim za pomoć. 2016-03-25T16:37:57+00:00
asked 8 years ago

Srdačan pozdrav.
Dete muškog pola starosti 10 godina učenik trećeg razreda,ukratko:kada počne zadirkivanje od strane učenika isti reaguje veoma nasilno prema učeniku koji ga zadirkuje,fizički se obračunava,ima veliki napad besa,a nakon smirivanja počinje kajanje,uz komentare da je loš dečak,da nezna zašto je to uradio,da će se ubiti,obesiti i slično.inače to se dešava samo u školi dete je dobar učenik,komunikativan,sa komšijama i rodbinom je dobar i isti ne primećuju poremećaj u njegovom ponašanju.
Rad sa školskim psihologom i doktorom na klinici u dr.Subotića ne daje rezultate,šta da radim.pozzz

)

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 8 years ago

Poštovana/i,

Izvinite što ste dugo čekali na naš odgovor.

Intenzivne agresivne reakcije obično znače da se dete u vršnjačkoj grupi oseća vrlo ugroženo, da nije dovoljno u kontaktu sa svojom snagom, da ne može da prihvati mesto u hijararhiji koje mu je vršnjačka grupa namenila, da želi da bude veće i jače nego što realno jeste i još mnogo toga.

Vršnjačka grupa ume biti nemilosrdna i tendenciozno će provocirati svoga člana na onom mestu gde oseti da je slab. Detetu je potreban prostor u kome će izražavati kako se oseća u vršnjačkoj grupi, bez stida i krivice i pokušaja da udovolji očekivanjima odraslih. Verovatno su mu potrebni načini da se poveže sa svojom snagom i svojom agresijom kako bi se osetilo sigurnijim i kako bi moglo da je ispoljava na prihvatljivije načine. Rvanja i razne vrste fizičkih neformalnih tekmičenja obično su jezik kojim pripadnici vršnjačke grupe regulišu svoje mesto u hijarahiji, pa će dete imati problem da pripada ako mu je ovaj jezik stran. Za vršnjačku grupu dečaka vrede sasvim drugi kriterijmu vrednosti i pripadanja nego za odrasle i moguće je da je dete zbunjeno i uplašeno pa mora da se brani i dokazuje na drastične načine. Odrasli koji pokušavaju da mu pomognu obično se usmeravaju na odstranjivanje simptoma pa se dete može osećati zbunjeno jer ne samo da samo ne razume svoje ponašanje, već ga ne razumeju ni odrasli. Osim pažnje koje na ovaj način dobija, moguće je da još uvek niko ne uspeva da se považa sa njegovim svetom.

Naravno sve su ovo hipoteze koje bi bile samo početak istraživanja šta ovaj simptom zapravo predstvlja u svetu ovog deteta i kakva je energija polja u kojima dete živi.

Pored psihijatrijsko-defektološkog tretmana koje dete ima u okviru klinike, razmislite o tome da ga uključite u psihoterapiju kod nekoga ko radi sa decom privatno (naravno na raspolaganju vam stoji i naš tim). Pored toga svakao bi bilo dobro da se dete bavi nekim sportom, samo bi uvođenje u tu sferu trebalo učiniti veoma pažljivo i sa puno podrške jer je to u stvari isto polje onome u kome se dete već slabo adaptiralo (vršnjačka grupa). Sport pomaže detetu da se poveže sa svojom fizičkom snagom i agresivnošću i da razvija samopouzdanje. Kontaktni sportovi su veoma dobri jer omogućavaju detetu da se fizički oproba sa drugima u guranju, rvanju, trkanju, borvi za leptu, spretnosti… Kontektni sportovi su svi oni u kojima postoji fizički dodir sa protivnikom (plivanje, atletika, gimnastika na primar nisu kontaktni sportovi, mada i oni mogu da pomognu deteu da se povezuje sa svojim telom i fizičkim svetom). Ovo su znčajna iskustva koja bi, ako se sprovedu kako treba, tako da se dete oseća dovoljno bezbedno, mogla pomoći.

S poštovanjem,
Nikola

)