Svesnost u Geštalt Psihoterapiji

Svesnost, navika, pažnja, doživljaj

Uvod

Geštalt terapeute ponekad nazivamo i majstorima svesnosti.

Neposredno pred vama je vežba koju sam radio sa svojim edukantima iz psihoterapije, obično na jednoj od prvih iskustveno-teorijskih radionica. Izvođenje ove vežbe daje veoma zanimljive rezultate. Pokušavali smo da razumemo način na koji u svakodnevnom životu koristimo pojam svesnosti. Primetio sam da je korišćenje koncepta i funcije svesnosti u geštalt terapiji zapravo donekle različito od te kolokvijalne primene.

I upravo tako je nastao ovaj tekst. U njemu pokušavam da objasnim sličnosti i razlike korišćenja pojma svesnosti u svakodnvenom životu i u geštalt terapji, kao i da na praktičnim primerma objasnim šta znači korišćenje funkcije svenosti u geštalt terapiji.

Zadatak (vežba) za studente prve i druge godine

1. Napravi nekolko rečenica u kojima ćeš upotrebiti reč “svestan ili svesna”. Na primer, “Svestan sam da sam upisao psihoterapijsku edukaciju.”, ili, “Svestan sam da sada čitam ovaj tekst.”, ili “Svestan sam da sada na polju duva vetar.”

2. Razmisli ili razgovaraj sa parom ili sa pir-grupom o načinu na koji se pojam svesnsoti koristi u navadenim rečenicama, kao i u rečenicama koje si napravio/napravila.

3. Razmisli ili razgovaraj sa parom ili pir-grupom kakve bi veze tako shvaćen concept svesnosti imao sa psihoterapijom.

4. Razmisli čega si svesvestan u sada i ovde? Završi nekoliko puta rečenicu: “Sada i ovde sam svestan da…”

5. Sada izgovori nekoliko puta rečenicu koja će izraziti tvoju svetsnost o tome šta sada vidiš. Na primer, “Sada vidim slova na monitoru.”

6. Sada osvesti šta osećaš. Započni svoje rečenice rečima “Sada i ovde osećam…” Na primer, “Osećam da mi postaje malo hladno.”, ili, “Osećam da mi postaje dosadno.”

O upotrebi pojma svesnost

O upotrebi pojma svesnost

Kao što sam rekao, geštalt psihoterapeute ponekad nazivamo i majstorima svesnosti.
Koncept svesnosti zauzima središnje mesto u GT i slobodno možemo reći da je veliki deo dobrobiti u GT ali i u životima klijenata, koji se pod uticajem iskustva GT menjaju, zasnovan na novoj i drugačijoj “upotrebi” svesnosti. Ali šta je zapravo svesnost u GT i kako se iskustvo svesnosti koristi u psihoterapijskom radu nije lako odgovoriti. Ovi tekstovi imaju za cilj da daju svoj doprinos ovom zadatku.

Konkretno, u ovom tekstu želim da osvetlim koncept svesnosti na bazi koncepata navike, pažnje i doživljaja.

Kolokvijalna upotreba pojma svesnosti

Kolokvijalna upotreba pojma svesnosti

U svakodnevnom životu pojam svesnosti koristimo na razne načine. “Opet ti bez potrebe gore sijalice. Da li si svestan globalnog zagrevanja?”, ili “Jesi li svestan koliko se uznemirim kada mi tako dugo ne odgovaraš na telefonske pozive?”, pitamo nekog kada želimo da ga pitamo da li pomisli na to i to kada primeti da mu nepotrebno gore sijalice, ili kada vidi da po treći put propušta naš poziv, odnosno kada želimo da kritikujemo što te stvari ili ne primećuje, ili kada ih i primeti i ne pomisli šta su posledice.

Biti svestan razlika među ljudima bi recimo trebalo da znači da uzimamo u obzir da nisu svima iste stvari podjednako važne, da ne osećaju, ne misle i ne postupaju svi na isti način. Ako se toga setimo (pomislimo na to) dovoljno često, možda možemo formirati naviku da proveravamo šta je kome bitno. U prethodnim primerima, možda možemo reći da ako pomislimo dovoljno često i u pravom trenutku na globalno zagrevanje, ili osećanja nekoga do koga nam je stalo, možemo razviti naviku da gasimo nepotrebne sijalice ili da se češće odazovemo na telefon kada nas dotična osoba zove.

U tom smislu, kolokvijalna upotreba pojma svesnosti u vezi je sa opažanjem ili ne opažanjem stvari (sa tim da li na nešto obraćamo ili ne obraćamo pažnju) i sa tim šta pomislimo i uradimo ili ne uradimo kada na nešto obratimo pažnju, odnosno u vezi je sa navikom da na nešto obraćamo ili ne obraćamo pažnju i da na tome zasnivamo neko naše ponašanje (postupanje).

Hajde da pogledamo još nekoliko primera običnog života koje ljudi često donose na psihoterapiju.

“Svestan sam da sam sklon da zapostavim sebe i svoje potrebe na račun drugih. Svestan sam da nemam naviku da obratim pažnju na sebe i uzmem u obzir ono što meni treba.”, kaže klijent Petar na psihoterapijskoj seansi. Ovo bi zapravo trebalo da znači: “U datom trenutku nisam svestan svojih potreba, ili ne obraćam pažnju na svoje potrebe ili čak kada obratim pažnju na svoje potrebe ne uradim ništa po tom pitanju.” Na primer:” Satima radim za kompjuterom i ne obraćam pažnju na umor i ukočenost u leđima, a kada se senzacija umora i bola probije do moje svesti i kada mi telo skrene pažnju na sebe, ja nastojim da to zaboravim, da to ignorišem i nastavljam sa radom.

Počinjem sa Petrom da istražujem tu situaciju. Pozivam ga da zamisli da se događa sada i ovde, da bi otkrili kako sabotira svoju potrebu da brine o sebi.

“Sedim za kompjuterom i radim. Sati prolaze. Počinjem da osećam bol u leđima i umor. Trudim se da odagnam te senzacije…”

Prekidam Petra upadicom: “Šta bi se desilo ako bi krenuo za tim senzacijama?”

“Hm, nikada nisam o tome razmišljao. Osetio bih pritisak da neću uspeti da završim posao na vreme.”, dodaje Petar.

“I onda, šta bi se desilo?” – nastavljam da istražujem vodeći Petra dalje kroz ovaj misaoni eksperiment.

“Šef bi se razočarao u mene.”

“Kako si sada kada to kažeš?”

“Osećam blagu uznemirenost. Dosta mi je toga pritiska. Stalno dajem prednost drugima u odnosu na sebe.”

Dok Petar to izgovara do moje pažnje probija se senzacija umora. Razmišljam o pritisku bezizlaznosti koju bi Petar mogao doživljavati pošto već dugo živi na ovaj način. Želim da Petrovu svesnost skrenem na taj doživljaj, želim da vidimo da li i sam oseća nešto slično, da li zapravo rezoniram sa delom njegovog doživljaja koji je prisutan u sada i ovde a koji još nije osvestio.

“Petre, osećam pritisak i umor. Mora da je tako naporno nositi taj pritisak očekivanja drugih o kome mi govoriš.”

“O da. To je tako naporno.”

Zapažam (vidim) kako se čitavo Petrovo telo savilo i pogrbilo pod tim pritiskom, čak i sada ovde, dok razgovaramo on sedi pogrbljeno, beživotno, svestan sam da mu je glas tih i bez energije.

Skrenuo sam Petrovu svesnost na ono što oseća u sada i ovde. Osvestili smo uverenje kojim Petar zaustavlja brigu o sebi: da će, prekine li posao, izgubiti vreme i da će šef biti nezadovoljan (u smislu mehanizama adaptacije (odbrane), radi se o svojevrsnom introjektu).
Zatim sam  koristio ono što je meni samom palo u oči, što samo sećao (svojih senzacija), što je neodoljivo mamilo moju svesnost: bio sam svestan stanja (senzacija) u svome telu, stanja energije između nas, atmosfere koju smo kreirali. Zatim sam usmerio svesnost na ono što vidim, i bio svestan položaja Petrovog tela (“posture”) i asocijacija koje njegov položaj budi u meni. Svesnost o tebi – tvom stanju, položaju tvoga tela, navici šta opažaš, ili propuštaš (percepcij) stvara doživljaj u meni. Postajem svestan svog doživljaja. Promena koja nastaje u meni zbog svesnosti koja se rodila u tebi i koja je izgovorena, primećena, stvara u meni potrebu da podelim sa tobom šta doživaljam, čega sam postao svestan.

U geštalt psihoterapiji, osim svesnosti o idejama, konceptima, uverenjima, stavovima, navikama, dubokim odlukama koje upravljaju našim ponašanjem, veoma je važno da svesnost usmeravamo i na ono što vidimo, čujemo, osećamo. Ovo zovemo kretanjem kroz zone svesnosti i o tome će biti reči kasnije.

Svesnosti o idejama, konceptima, uverenjima

Svesnosti o idejama, konceptima, uverenjima

Hajde sada da napravimo još jedan primer, s ciljem da bolje razumemo način na koji koristimo svesnost da bi osvetlili naše doživljaje, kao i da vidimo na koji način bi u psihoterapijskoj seansi to moglo biti lekovito.

“Ljudi nisu svesni da je sve povezano i da ako jedu meso učestvuju u zločinu prema životinjama.”, kaže mi Dragutin, klijent koji je etički vegetarijanac. On time želi da kaže da ljudi ne uzimaju u obzir jednu ideju (predstavu), da njihovo uživanje u obroku sa mesom za posledicu ima patnju nedužnih životinja, kao i da ne uzimaju u obzir ili nemaju formirano uverenje da patnja koju time nanose životinjskom svetu loše utiče i na njih same, nemaju razvijenu ideju ili uverenje da je sve povezano.

U svim navedenim primerima upotrebe pojma svestan, kako je koriste moji klijenti, u stvari govorimo o svesnosti o idejama, konceptima, uverenjima. Kada smo dovoljno često svesni (kada se dovoljno često setimo) da naši postupci imaju određene posledice koje želimo da prouzrokujemo (npr. da više vodim računa o svojim potrebama kako bih se osećao bolje kao Petar) ili da izbegnemo (npr. da doprinesem povećanju globalnog zagađenja i zagrevanja ili patnje životinja), dovoljno često prisećanje našeg uverenja i naše želje može dovesti do promene naših navika, odnosno formiranja novih navika po kojima živimo.   Tako po navici možemo gasiti nepotrebne sijalice, obraćati pažnju na svoje potrebe ili se uzdržavati od jedenja mesa. Ne samo da po navici obraćamo ili ne obraćamo pažnju na nešto (svesni smo ili nismo svesni nečega), već ta navika za posledicu ima i određena ponašanja. To nam, čini mi se, pruža jednu vrstu ekonomičnosti kada je svesnost u pitanju. Uzdržavanjem od jedenja mesa ili ne paleći nepotrebne sijalice, ne razmišljajući svaki put o posledicama takvog činjenja ili ne činjenja, ja skraćujem postupak, da tako kažem, odnosno svesnost mogu usmeriti na druge, važnije stvari.
Doduše, ovo može biti i mač sa dve oštrice, jer jednom kada je navika stečena, ona se skoro automatski javlja u određenoj, specifičnoj situaciji (npr. osmeh koji nam se javlja na licu kada srećemo komšije, i sl.), tj. kada se radnja određeni broj puta ponovi, možemo reći da ove navike, u izvesnom smislu, prestajemo da budemo svesni . U tom smislu “svestan sam”, kako tu reč koristimo u svakodnevnom životu, zapravo znači posedujem određena uverenja na kojima sam utemeljivao određene navike. Ili, na primer, sklon sam da o tim uverenjima govorim drugima i da ih ubeđujem.

To dakle nije tipičan način na koji ćemu u geštalt terapiji koristiti koncept i pojam svesnosti, jer kada fromiram naviku, ja više ne obraćam pažnju šta radim, odnosno prestajem toga biti svestan, ta radnja je automatska i više nije predmet moje pažnje (svesnosti).

Svesnost u geštalt terapiji – svesnost (ili nesvesnost) doživljaja

Svesnost u geštalt terapiji – svesnost (ili nesvesnost) doživljaja

U geštaltu, dakle, koncept svesnosti dominantno koristimo na drugačiji način. U geštalt terapiji govorimo o svesnosti ili nesvesnosti doživljaja, koji se sada i ovde u nama dešava; a konkretnije u terapijskoj seansi, između klijenta i terapeuta.

Na primer, kada Dragutin svom prijatelju priča o etičkom vegetarijanstvu, njegov prijatelj može reći: “Čuj, pa i biljke osećaju bol i ti ih ubijaš da bi ih jeo. Osim toga ovaj svet tako funkcioniše. Viša bića jedu niža bića. To je evolucija. To važi za čitavu prirodu. Zašto bih se ja izdvajao iz prirodnog poretka stvari?”

U ovakvoj raspravi, ova dva prijatelja “svesni su” svojih misli (stavova). Moguće je međutim da postoji deo doživljaja koga nisu svesni, jer naprosto na njega ne obraćaju pažnju. Na primer, moguće je da nisu svesni da jedan drugoga pokušavaju u nešto da ubede.
Moguće je da nisu svesni da osećaju nelagodu. Dragutin pokušava svog prijatelja da ubedi da ne treba da jede meso, jer ideja da njegov prijatelj jede meso i da zbog toga nevine životinje pate kod njega stvara nelagodu. Moguće je da nije svestan da počinje da oseća ljutnju, da oseća da ga prijatelj napušta kroz svoje stavove.
Bol koji Dragutin oseća kada pomisli na patnju milijardi nedužnih životinja nešto je što bi on, verovatno nesvesno, želeo da njegov prijatelj vidi i uvaži. Oseća se neviđeno, neugodno i frustrirano i njegova uznemirenost raste, prelazi u ljutnju i on postaje sve glasniji i odlučniji u raspravi. Celog ovog korpusa doživljaja koji se u tom trenutku događa Dragutin nije svestan (neretko, u terapiji osvešćivanje ovakvog korpusa doživljaja čini da se klijent oseti viđenim i prepoznatim od strane teraputa. Dalje, ovakvi sadržaji mogu klijenta voditi u sećanje (osvešćivanje) teških, traumatskih iskustva (tzv. nezavršeni posao), koja još uvek žive potusnuta u klinetu, a koja nikada nisu do kraja osvešćena, izraćena, uvažena, već deluju iz pozadine).

Na primer, prepoznao sam i uvažio Dragotinova osećanja bespomoćne ljutnje i frustriranosti u kojima se gušio razgovarajući sa prijateljem, jer sam postao svestan da mu glas drhti, da prestaje da diše i da se steže, sada i ovde dok mi priča o tom razgovoru. Kada je i sam toga postao svestan, zapitao sam ga na koja ga iksustva to podseća. Ispričao mi je kako se u detinjstvu osećao veoma usamljeno, pa je jednom prilikom kući doneo malog psa i pokušao da ga sakrije u sobi. Kada ga je otac pronašao izbacio je psa kroz prozor. Ispostavilo se da je to jedno od najstrašnijih Drugitinovih sećanja, a da se u odnosu sa ocem često osećao neuvaženo, paralisano strahom, bespomoćno, ljuto.

Unošenje svenosti u doživljaj, u sada i ovde, dakle, odvelo nas je do traume i rada na nezavršenom poslu koji Dragutin ima sa svojim ocem.

Vratimo se sada Dragutinovom prijatelju.

Možemo pretpostaviti da se nešto slično događa i sa njegovim sagovornikom. On takođe voli životinje, ali takođe veoma uživa jedući meso, osim toga prelazak na vegetarijanski način ishrane, kako veruje, iskomplikovao bi mu život, a nije siguran ni da li bi to dobro ili loše uticalo na njegovo zdravlje.

Kada ga njegov Dragutin počne ubeđivati da treba da prestane da jede meso, ovaj oseti grižu savesti, jer i sam voli životinje i u njemu se razvija konflikt potreba: u isto vreme ne voli što životinje pate i želi da nastavi da ih jede.

On se verovatno brani od ovog doživljaja, tako što ovaj nesvesni konflikt i njegovu neprijatnost “razrešava” zauzimajući tvrd stav u polemici sa Dragutinom. Kako je Dragutin sve žešći u odbrani svojih stavova, njegov prijatelj se oseća sve ugroženije, počinje da oseća kako ga Dragutin ne poštuje, kako hoće da ga pregazi, povredi i ponizi. Od tog doživljaja beži zauzimajući sve čvršći i čvršći odbrambeni stav, po principu dva ovna na brvnu.

Uznemirenost raste sa obe strane; kao u ogledalu oba prijatelja se od doživljaja uznemirenosti, napuštenosti i povređenosti brane investirajući u svoj stav sve više i više energije, braneći sebe (svoju poziciju) sve strasnije, poručujući jedan drugome da nešto sa njim nije u redu (veoma često se slična dinamika javlja i u raspravama i konfliktima u partnerskim odnosima).

“Ne mogu da se družim sa tako bezosećajnim kretenom kao što si ti!”, kaže na kraju Dragutin, ispunjen gorčinom i ljutnjom, osećajući se povređenim i napuštenim.

“Ni ja ne želim da se družim sa kretenima koji ne mogu da prihvate različito mišljenje, uvek misle da su u pravu i hoće da ceo svet živi po njihovom!”, odgovara razjareni prijatelj.

“Kako se sada osećaš?”, pitam Dragutina pošto mi je dočarao (odigrao) ovaj događaj. Svestan sam da diše ubrzano, a plitko, da se zacrveneo, da drhti. Obratite pažnju da kada u ovom kontekstu kažem “svestan sam da se zacrveneo…”, ja zapravo kažem da obraćam pažnju na ono što vidim (u geštalt psihoterapiji se ovo naziva kontakt funkcijama ili estetskom dijagnostikom (aestezis – čula), a zapravo se svodi na čulnu percepciju). Njegovo drhtanje mi prosto bode oči, ja ne mogu a da ne zapazim da drhti i počinjem da osećam zabrinutost za njega – svestan sam da se u meni javlja doživljaj zabrinutosti.

U geštaltu dakle, koncept svesnosti čvrsto vezujemo za pažnju i za čulnu i kognitivnu percepciju, kako naših klijenata tako i nas samih, za osvešćivanje doživalja koji se između klijenta i mene događa u sada i ovde. Nešto što prepoznajem kao važno (figura od interesa) privlači moju pažnju. U geštalt terapiji važna nam je svesnost o onome što vidimo i onome što osećamo. Ja vidim da on drhti i osećam zabrinutost i uznemirenost. Moje telo ispunjava se neprijatnom, treperavom senzacijom uznemirenosti. Osim toga u trenutku kada se ovo događa ni ja još nisam bio etički vegetarijanac, pa je deo mog doživljaja i griža savesti, jer i ja veoma volim životinje i često pomislim da one pate zbog mojih odluka vezanih za ishranu. Osećam se na neki način prozvanim  i okrivljenim, i to ne samo od strane moga klijenta (razume se implicitno), već i od sebe samog (kontratransfer).

“Osećam se grozno. Uznemiran sam i drhtim.” odgovara Dragutin.

“Zaista to mogu da osetim. Šta te je uznemirilo?”, želim da unesemo više svesnosti u onaj deo doživljaja koji je još uvek neosvetljen i neizgovoren (neizražen). Postepeno Dragutin postaje svestan da se osećao neviđenim i napuštenim, da se često seti patnji životinja i da se u tome oseti tako usamljen, da često vidi napuštene pse, da sve to u njemu stvara neprijatne emocije tuge i ljutnje sa kojima ne zna šta da radi, bori se protiv njih. Da veruje da su ljudi veoma egoistični, bezosećajni, da ne vode računa o drugima i da mu se činilo da istu tu bezosećajnost i ignorisanje prepoznaje kod svoga prijatelja. Osećao se potpuno bespomoćno, kao što se često oseća u svom životu, osećao se usamljenim sa svojom patnjom, napuštenim, osećao je da nema šanse da dopre do drugih, da njegovo posezanje nailazi na zid (tipične egzistencijalističke teme).

Kako razgovor teče nastojim da svojim pitanjima pomognem da Dragutin unese svesnost sve dublje u svoj doživljaj, i kako u tom procesu napredujemo postajem svestan da se lagano opuštam, a čini mi se da je i njemu bolje. Prestao je da drhti, ton glasa odaje umirenost. Duboko, uzdišem i pozivam ga da i on isto učini samnom. “Kako si sada?”, pitam, iskreno zainteresovan da skrenem njegovu svesnost (pažnju) na to da se umirio, da se oseća bolje. “Mnogo mi je lakše, umirio sam se.”, izgovara sa izdahom olakšanja. Skretanje pažnje (svesnosti) na doživljaj olakšanja koji se upravo desio pomaže nam da ovaj osećaj produbimo i pojačamo. Stoga nekoliko trenutaka ćutimo, dozvoljavajući da olakšanje i mir lebde između nas.

“Kako si kreirao olašanje?”, pitam nešto kasnije, kada sam se zasitio uživanja u miru, u želji da mu skrenem pažnju (svesnost) na udeo koji je u doživljaju olakšanja imalo moje prisustvo, ali i kada sam siguran da je klijent dovoljno dugo bio sa tim mirom, da ga je u potpunosti doživeo i postao svestan – što uvek mogu da proverim pitanjem poput “da li ti je bilo dovoljno ili želiš još malo da boraviš u tom miru i tišini?”.
“Osetio sam da me razumete.”, izgovara sa toplim osmehom. I meni je takođe prijatno kad to čujem. Svestan sam da osećam zadovoljstvo.

Koristio sam svoju svesnost, geštaltistički da tako kažem, usmeravajući je na ono što opažam i osećam. Ispod toga anticipirao sam bol moga klijenta i osećaj napuštenosti, izolovanosti, traume i nezavršenog posla…
Tragali smo za rečima koje bi najbolje opisale njegov doživljaj i kako smo ih pronalazili on se osećao sve više viđenim i obuhvaćenim.
Zatim sam zatvorio krug ili napravio integraciju, skrećući njegovu pažnju (svesnost) na promenu koju smo kreirali u njegovom telu.
Zatim smo ćutali i uživali u svesnosti senzacije olakšanja i prijatnosti.

Ideja je da će ovo sada unošenje svesnosti u doživljaj (prepoznavanja sebe i kontakta sa drugim) osećaja viđenosti, vremenom kod Dragutina stvoriti naviku da lakše prepoznaje i komunicira svoj doživljaj, odnosno da će se Dragutinov stav prema sebi lagano promeniti. Tako se iskustvo usmeravanja svesnosti ka doživljaju, koje se događa na terapiji, pretvara u stav, način bivanja sa sobom, sistem uverenja koji će možda Dragutinu pomoći da se u svom životu oseća kontaktnije.
Međutim, ono što je možda značajnije je što putem terapijskog rada klijent dolazi do uvida, odnosno aha! doživljaja, koji je specifičan vid svesnosti, koja podrazumeva poznavanje sopstvenih osećanja, motivacije, potreba, ponašanja, i ne podrazumeva samo okretanje ka unutra (introspekcija), već je to poznavanje i sebe i drugog, uključujući celokupno polje. Dakle, uvid je osećanje smisla, emocionalno značenje, o organizaciji polja organizam/sredina. Tako klijent, kao što je Dragutin, dolazi do mogućnosti da, npr. ugledavši (postavši svestan) svoje autentične potrebe, izmeni svoje ponašanje što mu daje mogućnost novog izbora u ovde i sada, a koji je u skladu sa ovim autentičnim potrebama.

Piše: Nikola Krstić

Akademija Geštalt Psihoterapije

Kontaktirajte nas…

Literatura

1. Džojs F. & Sils Š. : Veštine geštalt savetovanja i psihoterapije, Prevod: Vesna Vukša

2. Ginger, S. : Gestalt therapy: the art of contact, Routledge , Paris 2007.

3. Perls, F. : Geštaltistički pristup psihoterapiji, Biblioteka Zodijak, Beograd 1973.

4. Stivens, Dž. : Moć Svesnosti, Esotheria, 2014.

5. Trebješanin, Ž. : Rečnik psihologije, Beograd 2001.

6. Yontef, G. : Svesni dijalog i proces ; Eseji o Geštalt terapiji.

Pročitajte…

Geštalt psihoterapija: koreni i uticaji

Natrag čulima.
Fric Perls
Čovek živi u uverenju da je mnogo napredniji i vredniji od životinja. Koliko je to netačno zna svako ko živi ili je živeo sa životinjama a među ljudima. Zna koliko stabilnosti, prisutnosti u sadašnjem trenutku, spontanosti, iskrenosti, ljubavi, odanosti, samostalnosti, jednostavnosti, zadovoljstva, radosti, mira i saosećajnosti ima u tim divnim stvorenjima. Jer to su stvorenja koja uspevaju ostati relativno zdrava čak i kada žive sa nama ljudima. (…)

Rezoniranje kao iskustvo polja

Marija je ušla u stan svoje prijateljice Vesne. Marija voli Vesnu i rado se druži sa njom. Ovoga puta međutim, još s vrata osetila je neprijatnu, napetu atmosferu koja se mogla seći nožem. Vesnin muž sedeo je za komjuterom, a Vesna je sa Mrijom sela u trpezariju i pristavika kafu. Odjednom Marija je primetila da počinje da drhti. (…)

Estecka dijgnostika i rezoniranje u GT

Jelena je tek nekolko nedelja ne terapiji, ipak dovoljno da se samo od sebe razvilo prvobitno površinsko poverenje. Jer mi ljudi po prirodi smo skloni da verujemo drugima čak i kada nas iskustva povrede i učine nas opreznim i nepovereljivim. Ja sam za nju profesionalac sa kojim se oseća dobro. Zapravo verovatno rezonira sa vibracijama smirenosti, prisustva i pažnje kojim zračim, osećajući se sa Jelenom prilično sigurno. (…)

2021-10-08T12:22:37+00:00

About the Author: