Postovani,ovakav problem imam,pa sigurno tek od ulaska u pubertet(inace sada sam punoljetna) i radi se o tome da ja imam strah od bilo kakvih promjena. Plasim se da se necu naviknuti na nesto,iako znam da je dosta takvih promjena dobro za mene,ali nazalost,ja ih se plasim i jedva ih prihvatam. Kad ih prihvatim,naviknem se. Neke i ne mogu prihvatiti,ali to je rijetko. Dakle,iako znam da cu se navici na te neke promjene u zivotu,ja ih se opet plasim. Neke od promjena su frizura,odjeca, novi punjač za mobitel,da ne govorim promjena rasporeda u mojoj sobi ili u stanu,i slicno. Primjer dajem- Mama mi je bacila dragu pidzamu iz nekog njenog razloga(ostarila je) i jednostavno ja kao da propadam,ne mogu da se nosim sa tom depresijom,ako se moze nazvati tako? Ne mogu da se prilagodim toj promjeni i ja jednostavno kao da u sebi propadam. Uglavnom,stvari mnogo analiziram i bojim se da nece biti dobre po mene ako ih promjenim. Uvijek volim imati jedno u sta sam sigurna da je dobro,jer mijenjanje stvari me izludjuje iako sam se i na to “jedno” morala naviknuti. Shvatate me nadam se, i zelim znati postoji li ikakvo rjesenje za ovakav problem jer ja ovako vise ne mogu. Bilo sta sto ce mi pomoci. Hvala.