problemi u skoli 2011-12-17T11:03:51+00:00
asked 12 years ago

Imam unuku od 10 godina koja je dobra, umiljata, nezna i ima visok IQ. Medjutim u skoli rezultati su jako slabi. Kada radim sa njom kao da ima neki blok, kao da nece da zna,uopste nije zabrinuta sto su joj ocene tako slabe. To je posebno iznenadjujuce jer je u predskolskom uzrastu bila za sve zainteresovana i svi smo mislili da sa njom nece biti nikakvih problema. Ona je inace vesela, po ceo dan peva, voli da se igra. Lepo se izrazava i lako uci pesmice ali lose cita i pise i tesko se koncentrise. Majka je vodila kod skolskog psihologa koji je rekao da je samo lenja i da treba vise da radi. Medjutim ona ni za sta drugo nije lenja, samo za skolu. Imate li neki savet?

)

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago

[b]Odgovor:[/b]
Moguće je da devojčica ima neki oblik umerene disleksije. To nije redak problem sa teškoćama u čitanju i pisanju kod vrlo inteligentne dece. Ja sam ga lično imao. Sate i sate u godinama vaše unuke proveo sam čitajući naglas pred roditeljima u cilju poboljšanja, a celo to maltretiranje nije dalo nikakvog rezultata. Nije bilo nikoga ko bi me mogao razumeti…

Možda ne bi bilo loše potražiti defektologa koji bi radio sa njom i utvrdio šta je po sredi.

Moguće je da je po sredi jednostavno loš odnos sa učiteljicom. Čitanje i pisanje su veoma složene kognitivne, senzo-motorne radnje i ako im se ne posveti dovoljno pažnje i strpljenja, kod dece se obično stvori jak otpor.

Kasnije se uspeh u savladavanju predmeta umnogome bazira na čitanju i pisanju pa ovaj problem dovede do opšteg neuspeha u školi. Sam sam prošao kroz takvo isksutvo…

Takođe se može postaviti pitanje koliko su njeni roditelji sa njom radili, još od prvog razreda. Gotovo po pravilu u našem školstvo rezultati nisu dobri ako se sa detetom ne radi i kod kuće.

Moguće je takođe da je po sredi konbinacija ovih i nekih drugih faktora.

Stoga bih, ako vać to niste učinili najpre savetovao da sa devoijčicom razgovarate u cilju da čujete način na koji ona doživljava školu i učiteljicu. Tom prilikom morate ostaviti po strani inperativ rešavanja problema. Pokažite radoznalost za njen doživljaj, umesto da joj govorite šta i kako bi trebalo. Cilj je da vidite šta ona oseća u vezi sa školom i kako se oseća u školi.

U tu svrhu možete se poslužiti i igrom. Mogli bi ste od nje tražiti da se igrate škole, tako da vi budete učenica a ona učiteljica. Ona ulazi s “dnevnikom” (napravite ge od neke sveske) i ponaša se kako želi. Najverovatnije će se ponašati upravo onako kako doživljava da se ponaša učiteljica. Da li je stroga, da li vas vidi, da li vas grdi, da li vas nipodapštava i omalovažava? Šta bi ste vi kao đak koji ima problem s pisanjem i čitanjem osećali na njenom mestu? Drugi “učenici” mogu biti lutke i igračke… Posle sa njom možete podeliti to kako ste se osećali i pitati je da li se ona možda oseća tako, kako se prema njoj ponaša njea učitaljica?

Deca su veoma pametna i izložiće nam samu srž problema ako samo imao strpljenja da ih saslušamo i razumemo, bez jurcanja ka rešavanju.

Kada je reč o problemima sa čitanjem i pisanjem detetu treba objasniti da to nije ništa strašno. Svi smo mi različiti, neko sporo trči, neko ne crta lepo, neko teško pamti pesmicu a neko čita i pište slabije od drugih. Važno je objasniti joj zašto je škola važna u životu (da bi posle mogla da radi ono što voli) i da će joj biti pružna pomoć tako da će postati bolji đak. Zatim tragati za strategijom rada kod kuće i boljim radnim savezom sa učiteljicom.

Od ključne je važnosti uporan rad, strpljenje i prava mera stvari koja je u skladu sa detetovim mogućnostima. Važno je svaki njen trud nagraditi iskrenom radošću i pohvalom, pa makar je to što je uradila mala stvar (npr. pročitala je jednu stranu). Ako je to za nju puno i veliko, onda je red da bude nagrađena pohvalom, bez obzira što je to mali deo onoga što bi “objektivo” trebala da je u stanju da uredi.

Ako budemo išli samo za “objektivnim” merilima, i svu krivicu svaljivali na nju, ona se neće osećati prepoznatom i uvaženom, manifestovaće blokiranost i otpor, želeće da pobegne odatle gde se oseća loše i da zauvek ostane u beuzbrižnom svetu igre. Tek ako bude viđena i prepoznata u svom trudu i svojim teškoćama, i ako disciplina i granice budu uvođene postojano i strpljivo ali i s merom, moći će malo po malo da napreduje.

S poštovanjem, Nikola

)