pomoc 2013-01-13T22:28:30+00:00
asked 11 years ago

Postovani,
Imam 16 godina i vec je druga godina da sam u srednjoskolskom domu.Upisala sam medicinsku skolu jer sam bila odlican djak ali to nije bilo ono sto sam ja zelela.Posle 8 razreda nisam imala neko opedeljenje pa je mama uticala da upisem ovu skolu.
Osoba sam koja je povucena i tesko sticem prijatelje.Nisam komunikativna i imam probleme sa izrazavanjem i to me jako muci.U domu se osecam kao da ne pripadam kao i u skoli.Jako sam emotivna i osecam se usamljeno u domu.Vaspitacica koja je ujedno i psiholog je uvek tu za nas ali ja ne bih zelela njoj da ispricam moje intimne stvari.Nemam decka,ne trudim se da ga nadjem,a osobe koje mi prilaze nisu mi interesantne.Verovatno ih moj stav odbija,ali ja nisam takva da glumim i trcim oko njih.Nemam samopuzdanja,sve primam ka srcu i cesto sam tuzna.
I u srednjoj sam takodje odlican djak mada jakoo puno ucim,kao sto sam i u osnovnoj bukvalno skoro sve napamet.Trudim se da vise ucim sa razumevanjem ali punoo vremena mi treba,a na casu slabo zapamtim.Sprski mi najteze ide jer se uvek bojim kako cu nesto reci,da li cu se dobro izraziti.Trudim se da sto bolje prodjem zbog doma i zbog roditelja.
Kuci se uvek osecam slobodno,niko me ne ometa kad ucim dok u domu to nije slucaj.Ocene jako puno uticu na moje raspolozenje.
Mislim da sam se promenila posle osnovne skole da sam postala jos usamljenija i nesigurnija u sebi.Dosta je uticalo to sto sam se odvojila od kuci.
Zelela bih da mi cujem vase misljenje.Nadam se skorijem odgovoru.
Hvala vam unapred 🙂

)

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Poštovana,

Neki od nas su više od drugih nesigurni kada su u pitanju socijalni odnosi, teško stupaju u kontakt, jako paze šta će reći i učiniti i kako će to biti primljeno od drugih, plaše se da će ih drugi loše oceniti, povrediti ili odbaciti. Ova vrsta nesigunosti naročito može biti naglašena u pubertetu kada se naše telo i naša pisha naglo menja. Promena sredine, napuštanje roditeljskog doma, promena škole i društva sami po sebi su velike turbulencije koje mogu da uzdrmaju i one stabilne i komunikativne. Ti si ipak zadržala psihičku ravnotežu i dobar uspeh u školi, pa makra i uz dosta napora. Mislim da to govori o tvojoj skivenoj snazi. Za početak to je jedan savim dobar start. Ima još više od tri godine i za sve ostalo, za prijateljstvo, zabavu, ljubav.., a to je tek početak.

Ako si, kao što kažeš, jedna od osetljivih biljčica, uopšte nije neobično što te ovako krupne promene mogu učiniti malo više nesigurnom, povučenom, nezadovoljsnom. S druge strane prefinjenost, emotivnost, mekoća važni su i vredni dragulji tvoga karaktera i upravo ove osobine predstvljau dobru osnovu za kvalitetne odnose sa drugima.

Sasvim je u redu da se malo povučeš, bar na početku, da bi zaštitila sebe i da bi se orjentisala u novoj sredini i, da tako kažem novom životu. Nema ničeg lošeg u tome što imaš potrebu da zaštitiš sebe i daš sebi vremena da se nađeš.

Ipak kada se budeš osetila spremnom, savetujem ti da malo više rizikuješ i izložiš se drugima. Tvoja vaspitačica sigurno neće ništa loše misliti o tebi ako joj poveriš svoje probleme. Naprtov to vas može povezati na jedan nov, još dublji i još jači način. Razlog tvojoj usamljenosti delimično leži u tvojoj zatvorenosti i strahu od drugih. Ako bi se više otvorila videla bi da drugi nisu ni izdaleka tako strašni, drugi bi imali više prilike da zaista budu sa tobom i tu za tebe, osetila bi više pripadnosti i povezanosti.

Najzad iz načina na koji pišeš vidi se tvoj potencijal za komunikativnost, za kontakt sa sobom (samosvest i introspekcija) pa samim tim i sa drugima. Želim da te ohrabrim da, kada se budeš osetila spremnijom, slobodno priđeš drugima, a kapaciteti koje poseduješ tada će se sami od sebe pokrenuti, rezviti i učiniti svoje.

Srdačno, Nikola

)