Pitanje za psihoterapeuta 2019-07-19T15:54:50+00:00
Mina asked 5 years ago

Postovani,
Imam 35 godina. Unazad nekoliko godina ima problema sa hipoglikemijama i pankreasom. Vise puta sam zbog toga bila u bolnici. Ubrzo nakon pojave tog zdravstvenog problema krenuli su mi strahovi da cu umreti, da ce mi se nesto lose desiti. Nemam stalno te probleme. Ali kad krenu bas umem da budem uznemirena, da mi lupa srce, znojim se, da radim i ponavljam neke radnje za koje mislim da ce mi pomoci da budem bolje. I to me previse opterecuje i bude mi lose.
Interesuje me okvirno u cemu je problem sa mnom? Da li bih mogla da dolazim na terapije kod Vas.
Srdacan pozdrav.
Mina

)

1 Answers
Nikola Krstić Staff answered 5 years ago

Poštovana,

Problem bi mogao da bude upravo u teškoći da se strahovi iskustveno smeste u neposredne životne okolnosti, iksustva i događaje. Psihoterapisjko iskustvo pokazuje veliku otuđenost kod nas, kako od nas samih, tako i od drugih. Jedan pokazatelj te otuđenosti je vrlo nisko razumevanje sebe, nemogućnost da svoje strahove doživimo kao smislen odgovor na ono što nam se u životu događa.

Na primer, gubitak zadravlja predstavlja traumu i podrazumeva proces separacije od nekih naših važnih nada i očekivanja, te psihvatanje novih životnih ograniačnja, u životu koji je i ovako pun ograniečnja i osujećenosti. Ovo iskustvo sa sobom može nositi mnogo novog bola, razočarenja, ljutnje, tuge. Prirodno, mi težimo da ta osećanja potisnemo, radije nego da ih izražavamo. To potiskivanje, kao i potiskivanje smisla čitavog našeg iksuva dovodi do pojave straha na neki otuđen način, kroz simtome, anksioznost, paniku.

Potiskivanje i racionalizacije, kao način izlažanja na kraj sa sobom ima smisla samo ako postpoji mogućnost da se povremeno, idelano u odnosu sa nekom značajnom osobom, takođe i sretemo sa osećanjima koja inače potiskujemo.

Psihoterapija nudi proces ponovnog povezivanja sa našim isksutvma i smašenje tih iskustva dublje u naše psihološko i porodično polje. Na primer smisao blosti može biti u tome što korz nju izražavamo najdublju lojalnost i ljubav čalnu porodice koji je takođe bolestan. Smisao gubitka zdravlja može ležati u tome da bol koju na taj način osećamo čini da smo povezani sa valikom boli u kojoj živi neko od naših roditelja ili predaka. Nekada je celo porodčno polje obojeno bolim i osujećenošću, na naše ponavanje tih osećanja ima smisao da nas poveže sa podoičnim iksutvom. Ovo ukorenjivanje našeg iskustva u stvarnost i otkrivanje njegovog povezujućeg smisla, naročito ako dovodi do dubljeg povezivanja sa drugima (porodicom, paartnerom, prijateljima, teraputom) obično dovode do slabljenja naših simtoma.

Što se psihoterapije tiče, naš tim vam stoji na rapolaganju.

Srdačno,
Nikola

)